Zašto je hrana koja je - domaća, lokalna i zdravstveno bezbednosna - skuplja? Ovo je pitanje koje će kod većine onih koji vode računa o kvalitetnoj ishrani izazvati nedoumicu. Vreme je da se na ovo pitanje da adekvatan odgovor.
Kao praksa, nauka, i sektor proizvodnje koji beleži neverovatan rast, organska poljoprivreda je nastala kao odgovor na sve veću upotrebu velikih količina veštačkih hemikalija u proizvodnji hrane. Širom planete, 40-ih godina 20. veka, veliki broj naučnika, agronoma i ekologa počeo je objavljivati naučne radove i ispitivanja, i predstavljati alternative konvencionalnoj proizvodnji hrane. Sve ovo je preraslo u Zelenu revoluciju - ono što danas znamo kao Pokret organske poljoprivrede.
Svi ti radovi i istraživanja ukazivali su na potrebu da se uspostavi novi ekološki prihvatljiv metod proizvodnje i da se postave principi koji će u fokus staviti suživot čoveka i prirode i poštovanje zakona prirode i zdravlja ljudi.
Ono što je organska proizvodnja preuzela od tradicionalne jeste potreba da se proizvede zdrav i ukusan proizvod. Ali dva atributa koja se vezuju za organsku hranu jesu: zdrava i skuplja. Može li nam upravo atribut zdrava odgovoriti na pitanje zašto je organska hrana skuplja?
Šta to određuje cenu organskog proizvoda?
Zabrana upotreba hemikalija zahteva veće učešće radne snage
Upotrebom hemikalija i veštačkih pesticida konvencionalna proizvodnja smanjuje troškove proizvodnje. Nasuprot tome, organski proizvođači moraju da uposle veću radnu snagu koja će ručno okopavati zemljište, i kositi korove. Više radne snage je posebno neophodno za negovanje zemljišta koje se mora očistiti od ostataka pesticida i đubriva pre nego što se započne proizvodnja. Da bi zaštitili i negovali proizvod, organski proizvođači mogu koristiti samo biološke preparate koji su opet mnogo skuplji, i isključivo organsko đubrivo. Sve to ukazuje na način kako se formira cena proizvodnje zdravstveno bezbednosne hrane.
Cena se formira u odnosu na ulaganja koja su potrebna da se dobije zdrav proizvod
U konvencionalnoj proizvodnji je dozvoljena upotreba 390 aditiva, a neki od aditiva koji se mogu pronaći u prerađenoj hrani su direktno povezani sa pojavom određenih zdravstvenih problema. Većina zna da se pesticidi najviše zadržavaju na kori voća i povrća, ali oni mogu dopreti i u plod. Međutim, rezultati istraživanja američkog neprofitnog ekološkog udruženja EWG (Environmental Working Group) pokazuju da se ostaci pesticida ne mogu potpuno ukloniti ni temeljnim pranjem. Iz istog istraživanja saznajemo i to da jagode i jabuke spadaju u najzagađenije voće, a potom slede nektarine i breskve. Najzagađenije povrće je celer, spanać, paradajz, paprike, čeri paradajz i krastavac.
Sa druge strane, sintetička đubriva i sredstva za zaštitu bilja i aditivi su zabranjeni u procesu organske proizvodnje, i organska hrana ne sadrži emulgatore, konzervanse, veštačke boje i arome, hormone, antibiotike i lekove. Aditivi i druga sredstva za zaštitu koja su dozvoljena su strogo definisani Pravilnikom o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i navedeni u Spisku dozvoljenih sredstava.
Kada je u pitanju organsko stočarstvo, organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija ističe da trošak hranjenja životinja organskom hranom može biti dvostruko veći. Proizvođači koji se bave organskim stočarstvom moraju da ispune sve uslove u kojima će biti omogućen prirodan i zdrav uzgoj.
Velika je potražnja, a prinosi su manji
Bez upotrebe pesticida i veštačkih hemikalija prinosi su niži, što je posebno izraženo u prvim godinama proizvodnje. Da bi se potpuno uspostavili prirodni procesi i odnosi na farmi, i da bi zemljište bilo spremno za proizvodnju organskog voća potrebno je da prođe tri godine. Dobar i kvalitetan proizvod se može proizvesti, ali će prihodi biti mnogo manji upravo zato što se ne koriste mineralna đubriva i druge hemikalije koje ubrzavaju i regulišu proces proizvodnje. Samim tim, uz napore koje ulaže, proizvođači moraju da pronađu adekvatnu računicu, jer su i organske farme manje parcele te se ne obrađuje velika površina zemljišta da bi i prihodi bili veći. Za razliku od velikih korporacija koje proizvode jednu kulturu na više desetina hektara, na organskim farmama se proizvodi i više kultura istovremeno.
Ulaganje u znanje i edukaciju
Organski proizvođači ulažu i vreme i novac u nova znanja i tehnologije. Nasuprot mišljenjima mnogih, organska proizvodnja počiva na savremenim metodama proizvodnje i svaki proizvođač teži da ide u korak sa promenama. Pored toga što se sami proizvođači edukuju, oni ulažu i u edukaciju radnika i saradnika kako bi se dodatno unapredila organska poljoprivreda.
Godišnja kontrola i sertifikacija je obavezna i predstavlja velik izdatak
Da bi proizvodnja bila kontrolisana od njive do trpeze, organski proizvođači moraju da poštuju određena pravila i sistem kontrole. Da bi jedan proizvod dobio nacionalni znak “organskog proizvoda”, kontrola zemljišta i proizvoda se vrši na svakih godinu dana - proverava se plodored, kvalitet semena, kontroliše se tlo, testira se zemljište na teške metale, i slično. Takođe, i pošto proizvođač dobije sertifikat, predstavnici sertifikacionih kuća mogu posetiti gazdinstvo ili farmu nenajavljeni kako bi izvršili kontrolu. Sa druge strane, i sama sertifikacija zahteva velika finansijska ulaganja, dok i sertifikat važi samo na period od godinu dana i mora se obnoviti svake godine.
Organska proizvodnja svojim principima poštuje prirodnu biološku ravnotežu, a organski proizvođači su ti koji doprinose očuvanju prirode i biodiverziteta, i svojim primerom podstiču ljude na razmišljanje o načinu života. Cene organskih proizvoda ne formiraju se samo na osnovu troškova ulaganja u proces proizvodnje, već i na osnovu drugih faktora koji nisu uključeni u formiranje cene proizvoda koji su proizvedeni konvencionalno:
- Zaštita i očuvanje prirode
- Veći standardi i bolji uslovi za dobrobit životinja
- Ruralni razvoj koji stvara uslove za zaposlenje
- Smanjen rizik od bolesti jer zaposleni nisu izloženi štetnom dejstvu veštačkih materija
Možda se sada može postaviti pitanje o ceni. Koliko vredi zdravo zemljište? Ili, koliko vredi nezagađena sredina i očuvana priroda?
Koliko vredi znanje o tome kako i gde je hrana koju jedemo proizvedena?
Razlog popularnosti organski uzgajane hrane leži u činjenici da je ona zdravija, ali ono što se dobija kupovinom organskog proizvoda je i podsticanje lokalne proizvodnje i malih proizvođača, te se samim ti i smanjuje zagađenje atmosfere i doprinosi stvaranju boljih uslova za razvoj raznolikog biodiverziteta. Kada se kupuje organska hrana, ne kupuje se samo proizvod, i određen broj ljudi je spreman da plati tu cenu.
Join now or Login to leave a comment