Knjige i vodiči za vaš prvi organski voćnjak
Organska proizvodnja u Srbiji je i dalje u začetku, a značaj organske poljoprivrede je i dalje na apstaktnom nivou. Nesu...
View full resourceOrganska proizvodnja voća je nešto više od nekorišćenja sintetičkih pesticida i đubriva.
Započinje poboljšanjem plodnosti zemljišta, odnosno povećanjem organske materije u njemu da bi bilo što produktivnije.
Za uspešno podizanje organskih voćnih zasada ili prelaz postojećih, potrebno je da se ispoštuju određeni preduslovi koji će obezbediti određenu sigurnost u organskoj proizvodnji.
Važan faktor u planiranju organske proivodnje je izbor lokacije na kojoj će biti podignut zasad. Parcela na kojoj se primenjuje tehnologija proizvodnje voća po organskim principima treba da bude udaljena 5-6m od drugih konvencionalnih površina, kako sintetička sredstva koja se primenjuju na tim parcelama ne bi prešla na organski zasad.
Ukoliko nemamo tu udaljenost, u organskoj poljoprivredi se formiraju tzv. eko barijere (zaštitni pojasevi) od cvetnih i lekovitih biljaka koje sprečavaju kontakt sintetičkih pesticida sa organskim voćnjakom.
Ekspozicija na terenu je još jedan u nizu bitnih faktora za uzgajanje organskog voća. U praksi se kao najbolja ekspozicija pokazala južna ili jugoistočna, iz razloga što je toplije a samim tim bolje se iskorišćava sunčeva svetlost i brzo se dižu jutarnje rose što je važan faktor za pojavu bolesti i štetočina u toku vegetacije, jer im ovakvi uslovi manje pogoduju u odnosu na uslove vlažne sredine.
Kao preventiva za bolesti i štetočine takođe treba birati mesta sa dobrim struje- njem vazduha, gde je retka pojava mrazeva, magle a vazdušna i površinska vlaga se ne zadržava- ju mnogo.
Za uspešno podizanje voćnjaka a zatim uzgajanje voća po organskim principima od velikog je značaja poznavanje mikroklimatskih uslova, a to su:
Zemljište je, takođe, od velike važnosti pri uzgajanju organskog voća.
Dobro zemljište treba da ima sledeće osobine: laku propustljivost, brzo zagrevanje u proleće, da se posle setve ne stvara kora površinskog sloja, da dobro upija obilne padavine i duži period zadržava zimsku i vlagu od kiše u toku vegetacije.
Voćke nemaju neka posebne zahteve po pitanju zemljišta, ali ipak treba voditi računa o fizičkom i hemijskom sastavu.
U pogledu fuzičkih svojstava, zemljište ne sme da bude mnogo zgrudvano, podložno eroziji i gubljenju hranljivih elemenata, treba da ima dobre uslove za razvoj zemljišnih organizama, da ima bogat miris na zemlju i daje zdrave, visokokvalitetne prinose.
Što se tiče hemijskih osobina, idealno zemljište za podizanje organskog voćnjaka treba da sadrži: preko 15mg P2O5/100 g suve zemlje, oko 25mg K2O/100g suve zemlje, 7-13mg MgO/100g suve zemlje, 250-300 Ca/100g suve zemlje, B 0,8 ppm, Mn 70 ppm, Cu 8 ppm, Fe 100ppm, a sadržaj humusa ne bi trebao da bude manji od 3%.
Izbor voćne vrste treba prilagoditi tipu zemljišta. Na suvljim, siromašnijim zemljištima treba koristiti bujnije podloge i voćne vrste, koje uspevaju na ovakvim tipovima zemljišta.
Izbor voćne vrste i sorte je od posebne važnosti za organsku proizvodnju voća.
Za proizvođača to je pitanje ekonomičnosti, jer upotrebni vek voćnjaka traje godinama. Važno je izabrati vrste i sorte dobro adaptirane ne lokane uslove sredine, posebno one koje nose genetičku otpornost prema bolestima.
Najzastupljenije sorte jabuke u organskoj proizvodnji u Europi (2011): Zlatni delišes, Gala, Jonagold, Elstar, Breburn, Topaz (vodeća sorta), Pinova, Crveni delišes, Ajdared.
U organskoj poljoprivredi preporuka je da se sade voćne sorte autohtonog porekla.
Sve ispitivane autohtone (domaće) sorte jabuka pokazale su veći stepen otpornosti u odnosu na sorte stranog porekla, a posebno mogu da se izdvoje: Budimka, Kožara, Kolačara i Šumatovska.
Šumatovka |
Kolačara |
Kožara |
Budimka |
Srbija je značajan proizvođač šljive u svetu, ima dugu tradiciju i povoljne agroekološke uslove za gajenje ove vrste.
Od posebnog su značaja stare sorte dobro prilagođene lokalnim agroekološkim uslovima kao što su: Crvena ranka, Belošljiva, Fruškogo- rska bela, Bistrica, Kalifornijska plava, Čačanska lepotica, Čačanska rana, Čačanska najbolja, Čačanski šećer, Čačanska rodna.
Belošljiva |
Čačanska rodna |
Izbor sorte kruška zavisi prvenstveno od namene. Za stonu potrošnju, potrebno je da se obezbedi što duža sezona potrošnje, i mogućnost dugotrajnog čuvanja u hladnjačama do plasmana.
Ukoliko su kruške namenjane prevashodno za preradu, izbor sorti zavisi od proizvoda koji želimo da dobijemo.
U izboru visokokvalitetnih sorti krušaka tolerantnih na bolesti ne postoje za sada alternative koje bi olakšale uvođenje koncepta organske poljoprivrede. Radi se na prikupljanju sorti otpornih na plamenjaču kruške i uvođenja nekih azijskih sorti koje su otporne na nju.
Deficitarna i vrlo tražena voćna vrsta na domaćem i inostranom tržištu. Uspešno može da se obavlja savremena organska proizvodnja i obezbedi kvantitet i kvalitet.
Od sorti se preporučuje: Novosadska rodna i selekcije kajsije SK-1, SK-3, SK-16a i SK-5.
Kod višnje većom otpornosti prema bolestima i štetočinama karakterišu se sorte: Majska višnja, Rani meteor, Španska, Majunka, Petrovaradinka, Futoška, dok je Oblačinska višnja jedna od vodećih sorti a njeni plodovi su izuzetno cenjeni na tržištu zapadnih zemalja.
Za organsku proizvodnju pogodne su sledeće sote jagode: Senga (vodeća sorta), Cortina, Miss, Marmolada.
Marmolada |
Miss |
Sorte maline za organsku proizvodnju: Wilamet, Emily, Polka (vodeća sorta), Glen Ample (mašinska berba), Joan Squire (bez trnja).
Korišćenje kvalitetnog sadnog materijala je veoma važan činilac u organskoj poljoprivredi. Za ovu proizvodnju koristi se sertifikovan sadni materijal, jer zdrave sadnice umnogome utiču na njihov bolji rast i veću otpornost na štetočine i prouzrokovače bolesti.
Prema standardima EU dozvoljeno je koristiti jedino sadni maerijal dobijen metodom organske proizvodnje, a sadnice prvenstveno moraju biti zdrave, bezvirusne, bez mehaničkog oštećenja, uniformne i dobro razvijene.
Pre sadnje sadnicu je potrebno pripremiti na sledeći način: žile koje su polomljene ili povređene obavezno odstaniti, zatim sadnice potopiti u prethodno napravljenu kašu dobro zgorelog stajnjaka 1:2 dela ilovače i vode. U kašu se dodaje mleveno staklo (100-200gr/voćki), koje ima zadatak da voćku zaštiti od glodara. Kao zamena za kašu može se koristiti 2% rastvor organskog đubriva Slavol.
Podizanje voćnjaka
Nakon pravilnog odabira lokaliteta i voćne vrste i sorte, pre sadnje potrebno je odrediti veličinu parcele, međuredno rastojanje i rastojanje u redu, uzgojni oblik, putnu mrežu, pravac pružanja redova i raspored sorti oprašivača (ako sorte nisu samooplodne).
U organskim voćnjacima, voćke se sade na veće rastojenje u odnosu na sadnju u konvencionalnim zasadima što ima svoju opravdanost. Naime, šo su rastojanja u redu i između redova veća, to je provetravanje i osvetljenost u voćnjaku bolja, te je i zaštita lakša s obzirom na ograničen broj sredstava za hemijsku zaštitu. Izbor razmaka, takođe, zavisi i od načina obrade zemljišta kao i od raspoložive mehanizacije na poljoprivrednom gazdinstvu.
Preporuka za međuredni i razmak između bljaka na osnovu izbora uzgojnog oblika i podloge:
Jabuka
Vitko vreteno/M9 3-3,5 x 1-1,3m
Vitko vreteno/M26, M7, M11 3,5-4 x 1,3 – 1,5
Kruška
PalmetaSejanac 4-4,5 x 2-3,5Ba29 3,5-4 x 1,5-1,8
Vretenasti žbun Ba29 3,5-4 x 1,5-1,8
Vitki vretenasti žbun MC 3,0-3,5 x 0,8-1
MA 3,3-3,7 x 1,2-1,4Ba29 3,5-4 x 1,3-1,6
Trešnja
Piramidalna kruna na divljoj trešnji 6-8 x 6-8
Piramidalna kruna na magrivi 6-7 x 5,5-6,5
Vretenasti žbun na izdanku oblačinske višnje4-5 x 2,5-3
Na vegetativnim podlogama 3,6-4 x 1,3-1,8
Višnja
Slobodna kruna na divljoj trešnji 5-6 x 4-4,5
Slobodna kruna na magrivi 4,5-5,5 x 2,5-4
Oblačinska višnja na sopstvenom korenu4 x 2-2,5
Rezidba
Rezidbom regulišemo vegetativni porast i stupanje voćke u period rodnosti, što znači da direktno utičemo na početak rodnosti, kvantitet plodova, kvalitet plodova, redovnu rodnost i dugovečnost voćaka. Rezidba omogućuje da se kruna drži u ravnoteži, maksimalno opterećuje rodom uz odgovarajući vegetativni porast.
Prva rezidba obavlja se neposredno nakon sadnje voćaka sa ciljem da se odredi visina stabla, koja je veća u odnosu na konvencionalnu proizvodnju i da se formira željeni uzgojni oblik. U mladim zasadima treba izbegavati oštru rezidbu a formiranje uzgojnog oblika treba raditi povijanjem bujnih grana koje rastu pod oštrim uglom. U praksi se povijanje najčešće radi na dva načina. Prvi podrazumeva da se grane vežu za oslonac tj. žicu u voćnjaku dok je drugi način više prisutan na manjim okućnicama gde se voćke gaje bez žice, i podrazumeva upotrebu plastičnih flaša napunjenih peskom, koje se vežu za grane i na taj način se one povijaju. Prilikom povijanja grana važno je odrediti ugao povijanja. Tako grane povijene pod uglom većim od 60º u odnosu na glavnu granu – vodilicu, imaju manju bujnost i pre ulaze u rodnost. Nakon prve rezidbe, svake godine redovno se obavlja zelena (letnja) rezidba i zimska rezidba.
Zelena (letnja) rezidba – sprovodi se u periodu od polovine juna do kraja jula, zavisno od razvoja vegetacije. Treba da obezbedi bolju osvetljenost krune, što ima za cilj bolje formiranje pupoljaka, bolju provetrenost krune, lakšu i efikasniju primenu biopreparata i da smanji intenzitet i veličinu preseka kod zimske rezidbe. Uklanjaju se sve grane koje rastu ka unutrašnjosti i uspravno u odnosu na krunu, oštećene grane, inficirane grane i vodopije.
Zimska rezidba (rezidba na zrelo) – obavlja se u periodu mirovanja vegetacije. Zahvati koji se obavljaju u toku zimske rezidbe su proređivanje, prekraćivanje i savijanje grana. Osnovno pravilo orezivanja je da se uklone bolesne, oštećene i suve grane, kao i guste grane koje se međusobno presecaju. Grane se odstranjuju do kraja, ne prekraćuju se. Prekraćuju se samo slabije i rodne grančice kako bi se podstakle na razgranavanje. One voćke koje se redovno orezuju bolje rode i stvaraju dovoljno rodnih pupoljaka iz kojih će se sledeće vegetacije razviti cvetovi.
Nakon obavljene zimske rezidbe, obavezno je izvršiti zimsku zaštitu voćnjaka jer su rane nakon rezidbe idealno mesto za napad patogena.
Proređivanje suvišnih cvetova/plodova
Cilj proređivanja je uklanjanje alternativne rodnosti i poboljšanje unutrašnjeg i spoljašnjeg kvaliteta ploda. U organskoj poljoprivredi izvodi se na nekoliko načina:
Ručno proređivanje cvetova/plodova – najpouzdaniji metod za uspostavljanje redovne rodnosti jeste ručno proređivanje, odnosno uklanjanje cvetova ili cvasti. Najbolje vreme za proređivanje je od faze crvenog pupoljka do faze balona. Treba ukloniti od polovine do tri četvrtine ukupnog broja cvasti. Efekti proređivanja su: krupniji plodovi, bolja obojenost, veći sadržaj šećera, kiselina i vitamina, čvršći plodovi, smanenje troškova sortiranja.
U većim zasadima kada je cvetanje obilno primenjuje se mehaničko proređivanje, upotrebom traktora i posebne priključne mašine koja se sastoji od nosača sa vertikalnom rotirajućom osovinom. Na osnovi se nalaze sintetičke žice koje udaraju cvetove ili cvasti, posebno na periferiji krune.
Hemijsko proređivanje cvetova i plodova – pojedini organski fungicidi i insekticidi mogu da imaju efekat na opadanje plodova. Deluju tako što oštećuju tkivo kruničnih listića, tučka i antere, te ne dolazi do oplodnje. Upotrebljavanju se sledeći preparati: Neudosan, Krečni sumpor i Amonijum tioosulfat.
Zaštita od mraza
Najosetljiviji organi prema mrazu su cvetni pupoljci i često delimično ili potpuno izmrznu usled kasnih prolećnih mrazeva. Pri temperaturama od -1 do +2°C ugroženi su zametnuti plodovi, do -2°C otvoreni cvetovi, a temperature od -5 do -8°C dovode do izmrzavanja neotvoreneih cvetova. Praćenjem meteoroloških podataka može se predvideti pojava mrazeva i pravovremeno reagovati primenjujući mere zaštite od prolećnih mrazeva. Najčešće metode su zadimljavanje, temperaturna inverzija i zaštita pomoću veštačke kiše.
Zadimljavanje – Uz obezbeđenje gustih dimnih zavesa, dimljenje povećava temperature za 0,5ºC – 1,5ºC što je pri slabijem mrazu dovoljno za ostvarenje zaštite od mraza. Sprovodi se na jednostavan način, paljenjem teško sagorljivih materija. Pri jačem mrazu, ovom tehnikom se ne postiže sigurna zaštita voćaka.
Temperaturna inverzija – ostvaruje se velikim ventilatorima i helikopterima. Time se temperature za 4-5h može povisiti za 2-3ºC, što je često dovoljno za sigurnu zaštitu.
Zaštita pomoću veštačke kiše - cvetovi ili zametnuti plodovi se prskaju vodom, sporo i u vidu najfinije izmaglice u kritičnom vremenu, neposredno ispod 0ºC pa sve do prestanka kritične faze. Usled niske temperature voda se na organima voćaka brzo smrzava, formirajući po površini zaštitnu skramicu leda, dok unutrašnje tkivo nije ugroženo hladnoćom, jer se u njemu ne dešava smrzavanje. Dužim prskanjem i potrošnjom većih količina vode može se postići zaštita i pri nižoj temperaturi, čak i pri mrazu od -10°C. Prskanje treba početi kada temperatura padne na 0°C i za sve vreme trajanja mraza prskanje se ne sme prekinuti. Prekid preko 3-4 minuta je nepovoljan. Na naveden način biljke nisu direktno izložene uticaju mrazeva i ne dolazi do oštećenja. Kada se temperature vazduha poveća i nema opasnosti od mrazeva, ledena skramica se polako topi bez negativnih posledica po organe voća.
Zaštita od grada
Bez protivgradne mreže u voćnjaku nema maksimalnih prinosa. Sa protivgradnom mrežom više je voćki ekstra kvaliteta, plodovi su zdravi, bez ožegotina od sunca i oštećenja od grada, a takođe se koriste i kod poznih prolećnih mrazeva jer je ispod mreže temperature viša za 1ºC. U novije vreme koriste se specijalne mreža sa posebnom tehnikom postavljanja (kao što je prikazano na slikama) koje predstavljaju prepreku najezdi insekata.
U organskim sistemima zabranjena je upotreba sintetičkih mineralnih đubriva i perporučuje se korišćenje više različitih izvora hranljivih elemenata, kao što su organska đubriva (stajnjak, glistenjak, kompost) i gajenje biljaka iz porodice leguminoza.
Stajnjak – stajnjak ne samo da povećava sadržaj organske materije i polodnost zemljišta, već poboljšava strukturu zemljišta kao i vodno/fizička svojstva. Hraniva iz stajnjaka se oslobađaju u dužem vremenskom periodu. Tako se u prvoj godini iskoristi 50%, u drugoj 25%, u trećoj 15% i u četvrtoj 10% hraniva. U organskoj poljoprivredi količina stajnjaka ograničena je na 170 kgN/ha tokom godine, kako bi se umanjila opasnost od ispiranja nitrata. Korišćenje svežeg stajnjaka nije dozvoljeno zbog negativnog uticaja na agroekosistem, kontaminacije biljaka i mogućeg oštećenja biljaka, te se upotrebljava poluzgoreli i/ili zgoreli stajnjak.
Kompost – ima niz prednosti u odnosu na stajnjak, kao što su odsustvo neprijatnog mirisa, patogena, semena korova, manja je zapremina i težina. Kompost se koristi kao izvor organskog N (u poređenju sa stajnjakom sadrži manje N), a takođe obezbeđuje P, K, Ca, Mg i S.
Glistenjak – Glistenjak je visoko kvalitetno organsko đubrivo bez ikakvih hemijskih dodataka. Odlikuje se visokim sadržajem organske materije, mikroelemenata i makrolemenata. Eko humus – glistenjak pozitivno utiče na rast i razvoj biljaka, kao i na strukturu i osobine zemljišta na kome se primenjuje. Njegova primena: balansira ishranu biljaka, stimuliše rast useva, povećava otpornost na bolest i sušu, ubrzava sazrevanje, poboljšava boju i veličinu cvetova i plodova. Sadržaj pojedinih elemenata u glistenjaku prikazan je u tabeli:
Vlažnost | Organska materija | pH | Ukupni azot | Ukupni fosfor | Ukupni kallijum | Ukupni klacijum | Ukupni magnezijum |
40-50% | 44% | 7,11-7,20 | 1,73% | 1,42% | 1,44% | 1,76% | 0,84% |
Leguminoze kao zelenišno đubrivo - Zelenišno djubrenje je gajenje biljaka koje brzo rastu i stvaraju veliku količinu zelene mase. Zaoravaju su u fazi punog cvetanju. Zaoravanjem biljne mase zemljište se obogaćuje organskim materijama, stvaraju se povoljnji uslovi za razvoj mikroorganizama (odgovornih za bolju i lakšu ishranu voćaka hranivima iz zemljišta), popravlja se struktura zemljišta, poboljšava toplotni režim i procesi razlaganja humusa u zemljištu, ublažava se erozija na strmim terenima, dok se na peskovitim sprečava propustljivost i ispiranje.
Zelenišno đubrenje se primenjuje pre podizanja voćnjaka, u toku pripreme zemljišta ili u mladim voćnjacima. Razlog za to je trošenje vode i hraniva iz zemljišta za svoj razvoj, što znači da predstavljaju konkurente gajenim biljkama. Pored toga, u mladim voćnjacima koren stabala još uvek nije toliko razvijen da je međuredni prostor u voćnjaku prožet žilama korenovog sistema, te se zaoravanje leguminoza izvodi bez bojazni da će doći do oštećenja korenovo g sistema voćnih vrsta. Zaoravanjem zelene mase godišnje se unese u zemljište oko 25-50 t/ha organske mase, kao i 30-50 kg/ha azota.
Kako bi se odredila optimalna količina organskih đubriva za prihranu, te na taj način sprečila pojava nedostatka ili viška nekih elemenata, potrebno je uraditi analize na osnovu kojih se bira vrsta đubriva koja će se primeniti, kao i potrebna količina. Potrebe biljaka za hranjivim elementima mogu se odrediti vizuelno na osnovu odgovarajućih simptoma i hemijskim analizama zemljišta i biljnog tkiva.
Za vizuelno određivanje nedostatka ili suviška hranljivih elemenata neophodno je znanja i iskustvo prepoznavanja tipičnih simptoma, jer su simptomi nedostatka ili suviška nekih elemenata međusobno veoma slični i jedan simptom u voćnjaku se može javiti u više oblika. Ovaj problem može da se reši upravo pomenutim analizama.
Analiza zemljišta
Ukoliko se ipak odlučite na vizuelnu identifikaciju, ova slika može biti od velike pomoći jer prikazuje tipične simptome nedostatka određenih elemenata.
Analiza zemljišta
Analizom zemljišta dobijaju se precizni rezultati sadržaja ukupnog N (%), Al – P2O5 (mg/100g), AL – K20 (mg/100g), CaCO3 (%) u zemljištu, sadržaj humusa (%) i pH reakcija zemljišta u H2O i KCl. Uzorci se uzimaju iz međurednog prostora sa dve dubine i to 0-30cm i 30-60cm na svakih 3-5 godina. Na osnovu rezultata kreira se plan đubrenja.
Analiza tkiva
Predstavlja najpouzdaniji pokazatelj snabdevenosti voćaka hranom. Analize je preporučljivo obavljati na svakih 2-4 godina, kako bi rezultati bili od najveće koristi. Mladi zasadi se uzorkuju češće jer se sadržaj hranljivih materija u njima mnogo brže menja u odnosu na starije zasade.
Pored starosti voćaka, rezulteti analiza se menjaju i pod uticajem vremenskih uslova i težine roda.
Zaštita voćnjaka od bolesti, štetočina i korova
Upotreba klasičnih hemijskih sredstava je zabranjena u organskoj poljoprivredi, te se stoga kombinuju biološke mere u cilju očuvanja zdravstvenog stanja voćaka. Takav način zaštite zahteva dobro poznavanje biologije izazivača bolesti i prouzrokovača štetočina, redovni pregled voćaka i stalno učenje i praćenje najnovije literature iz oblasti organske poljoprivrede.
Preventivne mere u borbi protiv bolesti:
Navedene preventivne mere u većini slučajeva ne rešavaju problem trajno, već samo ublažavaju alarmantnu situaciju.
U tom slučaju, u organskoj poljoprivredi koriste se preparati koji se nalaze na “Listi registrovanih sredstava za ishranu bilja i oplemenjivača zemljišta i sredstava za zaštitu bilja koji se mogu koristiti u organskoj proizvodnji” (Sl. Glasnik RS, 48/2011). Neki od preparata sa pomenute liste navedeni su u tabeli:
*Bakarni preparati se koriste na početku i na kraju vegetacije, često kao preventiva
**Koristi se u fenofazama pucanja pupoljaka, mišjih ušiju i cvetnih balona
Preparate za borbu protiv određenih biljnih bolesti možete napraviti i sami. U nastavku se nalazi uputstvo za pravljenje nekoliko preparata:
Ekstrakt koprive – protiv smeđe truleži; beru se samo nadzemni delovi koprive. 1kg koprive potopiti u 10l vode i ostaviti da odstoji 10-15 dana u hladovini (na oko 18◦C). Mešati svaki dan. Rastvor se zgušnjava i menja boju u smeđu. Spreman je za upotrebu kada se više ne stvaraju mehurići vazduha usled vrenja. Procediti, odstraniti delove biljke, razrediti sa vodom u odnosu 7:1 i upotrebiti.
Smesa gline i kreča – protiv kovrdžavosti lista breskve; upotrebljava se smesa gline i kreča u razmeri 4:1 i koncentraciji 3-5%. Rastvor gline se meša sa krečnim mlekom. U 100ml doda se 3,5kg gline i 0,9kg kreča. Glina se meša u odvojenoj posudi sa 90l vode. Rastvor gline se u tankom mlazu sipa u krečno mleko uz neprekidno mešanje. Preparat se odmah koristi, ne sme se koristiti kasnije jer dolazi do promene svojstava.
Mere u cilju redukcije štetočina:
U organskoj poljoprivredi se kao jedan vid zaštite od štetočina postavljaju seksualni zbunjivači u kruni voćaka.
Funkcionišu po sledećem principu: feromoni su materije koje ispuštaju ženke kako bi ih pronašli mužjaci. Ispuštanjem feromona, mužjaci lako pronalaze ženke i dolazi do kopulacije, i do nastanka novih generacija. Parenje je moguće sprečiti postavljanjem seksualnih zbunjivača, koji ispuštaju feromone različite od feromona ženki insekata.
Na taj način, mužjaci ostaju "zbunjeni", ne znaju koji miris da prate, ne pronalaze ženku i ne dolazi do kopulacije među njima a samim tim nema novih generacija i povećanja brojnosti štetnih insekata.
Problem štetočina rešava se i postavljanjem različito obojenih lepljivih ploča koje se postavljaju ne više mesta u voćnim zasadima.
U upotrebi su bele, žute i prozirne trake i svaka od njih je nemenjena za redukciju brojnosti određenih štetočina. Tako su bele ploče privlačne raznim voćnim osicama koje prave štete na kruškama i jabukama. Postavljaju se tri nedelje pre cvetanja.
Žute ploče privlače mnogo širi spektar insekata – trešnjina muva, jabukov savijač, maslinova muva, voćna osa i postavljaju se nakon skidanja belih ploča, odnosno u periodu april - septembar. Prozirne trake prvenstveno služe za borbu protiv mrava, a poznato je da tamo gde ima mrava ima i lisnih vaši. Tehnika postavljanja je vrlo jednostavna – obmotavaju se oko stabla voćaka sa lepljivom stranom okrenutom ka spoljašnosti.
Organska poljoprivreda predstavlja sistem proizvodnje koji u borbi protiv štetočina pored nabrojanih mera, praktikuje putem formiranja cvetnih pojaseva, podsticanje populacije korisnih insekata – predatora, kao što su bubamare, koje se hrane lisnim, krvavim i štitastim vašima, nekim vrstama paukovih grinja i pepelnica. Zanimljiva je činjenica da jedna bubamara u toku jednog dana može da pojede 10-50 lisnih vaši. Pored bubamare, predatori su i zlatooke, koje se najčešće hrane lisnim vašima, larvama kruškine buve, paukovom grinjom, mušicama gala, tripsima i štitastim vašima. Predatorske grinje su najznačajnije u voćnim zasadima gde se gaji jabuka. Hrane se sporama gljiva, hifama i rđastom grinjom.
U organskoj poljoprivredi primenjuje se preparat koji sadrže pomenute grinje a to je Fito pak 2000, u količini 20-25 jedinki po m2. Pravi pauci su značajni predatori lisnih vaši i kruškine buve. Protiv puževa golaća u organskoj poljoprivredi koristi se nematoda Phasmahabditis hermaphrodita koja je parazit, živi unutar tela puža gde se razmnožava i na taj način ga ubija. U zemljište se unosi navodnjavanjem.
Korisni organizmi |
Broj uništenih štetočina po danu |
Ukupan broj uništenih štetočina |
Predatorske grinje |
5 grinja |
30-50 grinja |
Predatorske stenice (Orius) |
30 grinja |
200 grinja |
Tvrdokrilci (Coleoptera) |
30 grinja |
250 grinja |
Bubamare (Coccinellidae) |
10-50 vaši |
400 vaši |
Zlatooka (Chrysopide) |
30-50 grinja |
200-500 vaši |
Osolika muva (Syrphide) |
10-40 vaši |
150-160 vaši |
Predatori krvave vaši |
do 90% parazitiranja u jesen |
|
Predatori Kalifornijske štitaste vaši |
70-90% parazitiranja u jesen |
|
Predatori lisnih vaši |
200-1000 vaši |
Za borbu protiv štetočina od preprata za suzbijanje mogu se koristiti sredstva koja se nalaze na “Listi registrovanih sredstava za ishranu bilja i oplemenjivača zemljišta i sredstava za zaštitu bilja koji se mogu koristiti u organskoj proizvodnji” (Sl. Glasnik RS, 48/2011).
Insekticidi u organskoj proizvodnji voća
Preparat | Polje pripreme |
Kalijum polisulfid | Protiv prezimljavajućih formi štitastih vaši |
Parafinsko ulje |
Kalifornijska štitasta vaš, Crvena paukova grinja, Granulosis virus,Jabukin smotavac, Savijač pokožice ploda |
Azadirachtin |
Krvave vaši, mrazovci, Quassia Jabukina i šljivina osa, lisne vaši, larve savijača i trešnjina muva |
Piretrum - rotenon | Lisne vaši, cvetojedi, savijači, mrazovci, sovice |
Meki sapuni, masne kiseline | Lisne vaši, kruškina buva |
Piretrin + ulje | Jabučni cvetojed Granulosis virus, Nematode Jabučni smotavac |
Piretrin + Rotenon | Jabučni cvetojed Granulosis virus, Nematode Jabučni smotavac |
Spinosad, Spinsad + Neem | Trešnjina muva |
Preparate možete napraviti i sami na svom gazdinstvu uz pomoć nekoliko biljaka, malo vremena, truda i dobre volje i želje za prirodnim sredstvima koje će uštedeti novac i rešiti problem. Pogledajte recept za neke od njih:
Protiv lisnih vaši - U 10l vode (najbolje kišnice) potopiti 300g svežih listova i cvetova pelina ili 30g suvog pelina. Ostaviti da se natapa 2-3 dana, nakon čega je tečnost spremna za upotrebu. - Rastvor od zelenog sapuna: otopi se 150 – 300g zelenog sapuna u 10l tople vode. Pre nego što se potpuno ohladi, poliju se napadnuta mesta. |
Protiv biljnih crnih vaši - Mleko se razblaži u odnosu 1:4-6 i odmah prska direktno na vaši sa obe strane listova. - Slani sprej: 2 kašike krupne himalajske soli sipati u 3,5l tople vode, promešati i otopinom prskati biljke. |
S obzirom da je u organskim zasadima voća zabranjena upotreba sintetičkih herbicida, suzbijanje korova predstavlja važnu kritičnu tačku.
Angažovanje sezonske radne snage – kopača je neminovno i značajno povećava troškove proizvodnje što znači da samim tim direktno utiče na uspešnost proizvodnje sa ekonomskog aspekta.
Često obezbeđivanje radne snage i finansijskih sredstava za nadoknadu rada predstavlja limitirajući faktor za ulazak u organsku poljoprivredu. Iz tog razloga neophodno je primeniti tehnike suzbijanja korova koje koncept organske poljoprivrede dozvoljava i koje isključuju angažovanje radne snage.
Preduslov za uspešno suzbijanje korova je praćenje korovske populacije i poznavanje ekologije korovskih vrsta koji se nalaze u voćnajku (jednogodišnji/višegodišnji korov, vreme cvetanja,…).
Problem zakorovljenosti zasada u organskim voćnjacima moguće je rešiti na sledeće načine:
Kao poseban način održavanja zemljišta u voćnjacima je zatravljivanje koje se primenjuje kako u humidnijim tako i u suvljim područjima.
Zatravljivanjem se postiže da se višak vode iz zemljišta gubi u procesu isparavanja vode sa lišća zasejanih trava. Preporučuje se da se praktikuje na nagnutim terenima i terasama kao koantierozivni činilac. Prednosti zatravljivanja ogledaju se, takođe, u lakšem izvođenju zaštite (po vlažnom vremenu), kao i u lakšem izvođenju berbe u vreme kišnih dana. Zatravljuju se pojasevi između redova, dok se prostor neposredno oko stbla voćaka obrađuje. Travu je potrebno redovno kositi tokom vegetacije pri čemu ostaje po zasadu i služi kao malč.
Malčiranje zemljišta znači zastiranje zemljišta i predstavlja prenešeno zapažanje iz prirode – u prirodnom obliku zemljište nigde nije golo kao kod konvencionalne obrade jer je u tom obliku izloženo različitim štetnim uticajima prirode kao što su isušivanje pod uticajem sunca, razaranje strukture zemljišta kišnim kapima, oduvavanje gornjeg humusnog sloja, erozija itd.
Za nastiranje zamljišta u organskoj poljoprivredi koriste se prirodni materijali: slama, kukuruzovina, suva trava, treset, lišće, kukuruzovina, itd.
Malčovanje ima pozitivnih delovanja koja se ogledaju u sledećem:
Nastiranja se izvodi u proleće kada se zemljište prosuši, ocedi od zimske vlage i nakon završenih svih radova oko rezidbe. Debljina malča treba da bude 20-25cm. Ukoliko se proizvođač odluči na primenu malča u svom zasadu, tokom letnjih meseci mora biti obazriv jer se suva masa može lako zapaliti i izazvati požar. Druga loša strana malča je što pogoduje razmnožavanju glodara, koji nanose velike štete.
Malčiranje najbolje podnose jezgričave voćke (jabuka i kruška), zatim jagodaste (jagoda, malina, ribilaz, borovnica), a najlošije breskva.
Jedna od opcija za održavanje međurednog prostora u organskim zasadim predstavlja gajenje podkultura, ali se ovaj način izbegava.
Gajenje podkultura
Gajenje povrća kao podkultura u prve dve godine dok zasad ne prorodi može da nadoknadi sve ili deo troškova uloženih u podizanje voćnjaka. Prilikom odabira podkultura najbolje je posejati leguminozne biljke (pasulj, grašak, boranija,…).
Nabrojane biljke zahtevaju malo nege, dok sa druge strane obogaćuju zemljište azotom pomoću kvržičnih bakterija – azotofiksatora, koje se naklaze na korenu. Kao podkulture mogu se gajiti bostan, crni luk, krastavci.
Kao podkulture ne preporučuju se: pšenica, šećerna repa, suncokret, lucerka, kukuruz i ostala žita, krtolasto i industrijsko bilje, a posebno ne paprika, paradajz, patlidžan.
Berba organskog voća obavlja se po istom principu kao u konvencionalnim zasadima.
Nakon berbe, pre plasmana na tržište, Zakonom o organskoj proizvodnji propisana su pravila kako se orgaski proizvodi obeležavaju. Proizvodi iz perioda konverzije još uvek nemaju status organskih proizvoda, te se na tržištu prodaju obeleženi znakom “proizvod iz perioda konverzije”.
Nakon isteka perioda konverzije, proizvod stiče oznaku “organski proizvod” koja je obavezna na etiketi svakog proizvoda i služi za raspoznavanje organskih proizvoda od proizvoda iz perioda konverzije i konvencionalnih proizvoda.
Pored nacionalnog znaka za obeležavanje organskih proizvoda, etiketa mora da sadrži podatke o entitetu koji je odgovoran za proizvod (proizvođač ili trgovac) i kod kontrolne organizacije koja je izvršila proces stručne kontrole i donela odluku o sertifikaciji.
Organska proizvodnja u Srbiji je i dalje u začetku, a značaj organske poljoprivrede je i dalje na apstaktnom nivou. Nesu...
View full resourceZa proizvođače koji su se odlučili da podignu voćnjak, jesen je pravo vreme, jer se voćke posađene u jesen do proleća i...
View full resourcePravilan izbor sorti za voćarsku proizvodnju je jedan od prvih i najvažnijih koraka. Trebalo bi izabrati sorte jabuka ko...
View full resourceAre you a certification body? Join as company