This website or its third-party tools use cookies to collect data that helps us improve the website. If you want to know more, please refer to our Cookie Policy. By closing this banner, scrolling the page, clicking a link or continuing to browse otherwise, you agree to the use of cookies and our Privacy Policy. If you want to withdraw your consent, go to your settings.

mit o kombinovanju hrane.jpg

Mit ili Istina: Zašto nas savetuju da kombinujemo hranu?

published on 13 Feb 2017, in Zdrav životni stil

Kombinovanje hrane ima svoje benefite, ali nijednu naučno dokazanu tvrdnju da je važno kombinovati hranu kako bi organizam mogao bolje da svari sve što unesemo bez posledica.

Pojam kombinovanja hrane sve se češće pojavljuje u različitim balans dijetama i metodama hrono ishrane, ali i u drugim dijetama koje se zasnivaju na principima grupa namirnica od kojih neke ne mogu zajedno.

Dakle nije reč o restrikciji namirnica već o pažljivoj kompoziciji hrane u kojoj proteini i ugljeni hidrati ne idu nikada zajedno, pa tako nikada nećete jesti pirinač sa mesom ili pirinač uz hleb.

Negde ste sigurno pročitali i to da voće i povrće ne treba da se meša, te tako čuveni smoothie zapravo nije dobar za naše varenje (!?), osim toga, prema ovoj teoriji, lubenica i dinja apsolutno nikada ne trebaju da se mešaju sa ostalim namirnicima.

Verovatno ste od mnogih i čuli da ne treba da jedete hleb uz krompir ili krompir uz meso, ali vam nikada nisu rekli zašto je to tako. Vama je to prijalo bez obzira, iako je navodno “pogrešno”.  

Ali zašto je pogrešno i zašto vam je prijalo uprkos tome?

Šta je zapravo kombinovanje hrane?

Cela ideja kombinovanja hrane leži iza toga da telo različito vari određene sastojke namirnica koje zahtevaju određenu sredinu za varenje.

Belančevine na primer zahtevaju kiselu sredinu u želudcu, dok skrob počinje da se vari u ustima pod dejstvom enzima amilaze koji se nalazi u pljuvačci, potom u želudcu i na kraju u pankreasu.  

Samim tim kada jedemo kompleksnu hranu sastavljenu od više sastojaka, organizam se više opterećuje da bi sve to svario. Zbog toga se jela dele u grupe u skladu sa faktorima koji zahteva njihovo varenje, objašnjavaju nutricionisti.

Princip kombinovanja hrane se sastoji iz toga da treba izbegavati ugljene hidrate i proteine u istom jelu kao i da se voće uvek jede pre jela, a ne posle.

kombinovanje hrane.jpeg

Dobrim kombinacijama, po Vilijama Hauarda Heja koji je začetnik ove teorije smatraju se: 

  1. namirnice bogate proteinima (sve vrste mesa, riba, cela jaja, sir mleko i proizvodi) sa povrćem (svim vrstama povrća sem sa krompirom, mahunastim povrćem – svežim i suvim);
  2. namirnice bogate skrobom (krompir, žitarice i proizvodi testenine, pekarski proizvodi) sa povrćem  (sem sa krompirom, mahunastim povrćem – svežim i suvim);
  3. namirnice bogate skrobom (krompir, žitarice i proizvodi, pekarski proizvodi) sa voćem (izuzev brzo fermentirajućeg voća);

Tako ne smemo da jedemo kuvani kukuruz i pečenu piletinu, na primer.

Zašto?

U skladu sa ovom teorijom, kada za jedan ručak pojedemo kuvani kukuruz koji ima šećere i tome dodamo pečenu piletinu koja je puna proteina, želudac navodno nema dovoljnu snagu da svari i jedno i drugo zbog čega šećeri fermentiraju i trule, a samim tim kontaminiraju i unešene proteine i mi se posle osećamo naduto i pod gasovima.  

Ova tvrdnja ima nekoliko propusta o važnim činjenicama o funkcionisanju ljudskog organizma koje nije baš toliko fragilno.

Biološkinja Ejmi Gudrič piše o tome da prema ovoj teoriji naše telo nije u mogućnosti da proizvodi sve potrebne enzime za namirnice koje unosimo što za posledicu ostavlja toksine, suvišne kilograme i probleme sa varenjem.

Kao i to da je veliko “no no” u ovoj teoriji  kombinovanje masti i proteina, proteina i ugljenih hidrata, kao i mešanje voća i povrća koje bi takođe trebalo jesti samostalno.

Ali, Gudrič ipak skreće pažnju:

Sigurno ste do sada primetili da svakodnevno kršimo ovu teoriju a da se i dalje osećamo vrlo zdravo. Kombinovanje hrane je dobro, ali nije esencijalno za varenje i nije načno potkrepljeno”, kaže ona.

Svega jedna studija je sprovedena kada je u pitanju kombinovanje hrane i to kada je u pitanju gubljenje kilograma.

Učesnici studije su bili podeljeni u dve grupe. Jedna je dobila izbalansiranu ishranu, a druga hranu sklopljenu na osnovu teorije kombinovanja. I jedna i druga grupa je dobijala 1000 kalorija na dan. Nakon šest nedelja svi učesnici su podjednako izgubili od 6 do 8 kilograma bez obzira kakvu ishranu imali. Ali osim toga, nijedna druga korist od kombinovanja ishrane nije utvrđena.

To vam je odgovor na drugi deo pitanja o tome zašto hleb i krompir lepo legnu u vaš organizam iako “ne bi trebalo” sudeći prema teoriji kombinovanja namirnica.  

Kako organizam vari hranu?

Nutricionistička nauka nas uči da je varenje vrlo temeljno osmišljen proces koji se dešava u nekoliko traktova, a ne samo u želudcu.

Ugljeni hidrati počinju da se vare već u ustima uz pomoć enzima pljuvačke, dok proteinima treba nešto više vremena i varenje se dešava u želudcu i stomaku. Osim toga, varenje se optimizuje iz godine u godinu i naše telo je dovoljno jako da svari sve što unesemo uz njega, što je još jedna potvrđena činjenica.

Nutrionisti kao primer za to najčešće navode potrebu za vitaminom C odmah nakon jela budući da je on neophodan za apsobovanje gvožđa koje recimo za vreme ručka unesemo iz određenog mesa. Što bi značilo da ne treba odvajati posebno vreme za voćnu užinu već narandža može doći na red odmah posle ručka.

Još jedan primer je i to da karotenodima iz šargarepe potrebna zdrava mast kako bi se apsorbovali u telu.  Karotenoidi se nalaze u crvenom, narandžastom i tamno zelenom povrću. Ima ih najviše u šargarepi, paradajzu, paprici, spanaću i brokoliju. Međutim njihovo nutritivno bogastvo se u potpunosti može apsorbovati u telu ukoliko im se pridoda zdrava mast kao što je maslinovo ulje, navode još nutricionisti.

Isto tako, neko voće ima jednak udeo proteina i ugljenih hidrata što bi značilo da ako je teorija o kombinovanju hrane tačna, mi bismo odavno bili prepuni toksina u crevima i život bi nam bio znatno otežan. 

kombinacija hrane i dijeta.jpg

Zbog čega se pojedini toliko drže “kombinovanja hrane”?

Kombinovanje hrane se ipak sastoji od pažljivo odabranih narminica za koje je pojedinac odvojio vreme, bio promišljen i dobro uklopio namirnice koje mu prijaju. Tako postajete svesni onoga što jedete i koliko je to zdravo, što je zapravo odlično.

Ako nam kombinovanje godi i psihički, taj zdrav mentalni stav prenosimo putem hormona na naš želudac zbog čega nema više simptoma nervoznog stomaka i nadutosti.

Zbog toga se oni koji kombinuju hranu:

  1. Jednostavno osećaju bolje
  2. Lakše shvate koja im hrana prija u kom delu dana
  3. Ta hrana ih opušta  i daje zadovoljstvo zdrave sitosti 

Kombinovanje hrane jeste važno za bebe i mlađu decu, ali...

Odrasli možda biraju kombinovanje hrane kako bi se osećali bolje, ali za decu je to važno kako ne bi naškodili svom i dalje nerazvijenom digestivnom sistemu. To je takođe znak da se telo polako priprema za varenje svih vrste namirnica iz godine u godinu.

Kao što znate, organizam šestomesečne bebe kada tek počinje sa obrocima koji nisu majčino mleko, nema jačinu da svari sve namirnice koje odrasli inače jedu. Zbog toga je važno da pratite kalendar uvođenja obroka, kako biste znali kada je šta dozvoljeno za bebu. Beba starija od 6 meseci već može da jede raznovrsno voće i povrće. Sezona je bundeve, a vaša beba će biti oduševljena jarkom bojom ispečenih “prstića” od bundeve.

Pogledajte šta je to za decu aktuelno na našoj pijaci

Još jedan dokaz nasuprot teoriji kombinovanja hrane jeste i to da se upravo žitarice uvode kao prva hrana bebama budući da imaju izbalansiran odnos ugljenih hidrata, proteina i masti. A pošto su obogaćene gvožđem, mogu sasvim adekvatno da zamene bogastvo majčinog mleka.

Teorija ili potreba društva?

Važno je da shvatite da nisu uvek sve teorije dijeta naučno istražene i uprkos tome što imaju validne argumente ne treba da ispustite iz vida moćan mehanizam kao što je naše telo.

Telu su potrebne raznovrsne namirnice kako bi jednako namirio sve potrebe za razvoj i održavanje životnih funkcija. Zbog toga je potrebno da konzumirate sve grupe namirnica onoliko koliko je organizmu potrebno na dnevnom nivou.

Teorija kombinovanja namirnica vam može pomoći da pronađete šta vam to ne prija, bilo da je reč o kiselim namirnicama, masnim ili prezačinjenim i da to uklonite.

Ako i želite sa upustite u avanturu promišljenog kombinovanja namirnica, pre svega se dobro informišite jer je izazov pronaći i sastaviti kombatibilne namirnice. Naročito u slučaju ukoliko vam nešto od namirnica ne prija.

No, ako vam želudac dobro radi i nemate problem ni sa jednom grupom hrane, onda kombinovanje hrane nije potrebno. Šta god da iskombinujete, a da vam to prija, imaćete jednako zastupljene sve supstance i  vaše telo će ih sigurno svariti i apsorbovati.

 

Join now or Login to leave a comment

You might be interested in:

Are you a certification body? Join as company