This website or its third-party tools use cookies to collect data that helps us improve the website. If you want to know more, please refer to our Cookie Policy. By closing this banner, scrolling the page, clicking a link or continuing to browse otherwise, you agree to the use of cookies and our Privacy Policy. If you want to withdraw your consent, go to your settings.

Kako tumačiti naučna istraživanja o hrani .jpg

Kako tumačiti naučna istraživanja o hrani i zdravlju?

published on 21 Feb 2018, in Vesti

Na nedeljnom nivou mediji objave po nekoliko tekstova posvećenih šokantnim rezultatima istraživanja, tvrdnjama neimenovanih naučnika i pronalascima koji menjaju život. U ovom tekstu ćete saznati kako da se u najmanju ruku zaštitite od takvih sadržaja.

 

Sigurno ste više od jednog puta u naslovu pročitali da je konačno otkriven prirodan lek protiv raka, da je sida ipak izlečiva, da je paradajz GMO, i da kafu i čokoladu ipak ne smete konzumirati u velikim količinama.

A sigurno niste mogli da izbegnete takav sadržaj, budući da mediji u Srbiji čak jednom nedeljno otkrivaju nove metode izlečenja, od vakcina do aspirina.

I nešto novije polemike starog porekla su i dalje aktuelne. Koliko je GMO štetan, da li je uopšte štetan? Treba li da se vakcinišemo ili ipak ne treba?

Da li je LCHF dijeta pogrešna, da li je sirova ishrana pogrešna? Ko je tu u pravu i ko nije i ko je uopšte kredibilan da da poslednju reč?

Ako vi u sve ovo niste poverovali, verujte da 70 odsto svetske populacije hoće.

pilule i hrana.jpg
Foto: Svake nedelje se otkrije novi lek protiv raka ili neke druge neizlečive bolesti

 

Jednostavno, digitalna pismenost je na začetku, kult ličnosti i dalje uticajan, a premalo onih kojima vreme dozvoljava tumačenja i isčitavanja naučnih publikacija i časopisa.

Uostalom ko to radi na svakodnevnom nivou? Tome nam služe mediji. Da izveštavaju i brinu o javnom zdravlju i pravu na istinu u pravom momentu.

Ali osim što biraju za šta će da nas obaveste, biraju i način koji apsolutno ne ispunjava cilj. I u tome često imaju podršku popularnih i javnih ličnosti, a ređe naučnika i lekara.

Čast izuzecima, ali ono na šta smo prinuđeni danas jeste da sve uzimamo sa rezervom.

Zbog toga smo rešili da skrenemo pažnju na to kako treba čitati i tumačiti svakodnevne vesti o različitim otkrićima i istraživanjima.

Kako možemo pravilno tumačiti istraživanja o ishrani i zdravlju?

U tekstu koji određeni medij, blog ili sajt neke organizacije objavi obavezno obratite pažnju na same karakteristike istraživanja:

  • Koji univerzitet ili naučna institucija je sprovela istraživanje ili studiju?
  • Ko je sproveo istraživanje, odnosno puno ime, prezime i titula istraživača?
  • Kojom metodom i uz pomoć kojih tehnologija je sprovedeno istraživanje?

U većini tekstova nećete dobiti odgovore na ova pitanja.

Uočićete mnogo nepotpunih informacija, a najčešće će izostati to ko je sproveo određeno istraživanje gde odmah treba da uključite alarm za “fake news”.

Uglavnom se autor istraživanja navodi u konstrukciji reči “grupe naučnika” ili se pak koristi depersonalizovana konstrukcija “prema poslednjim istraživanjima”, što u potpunosti diskredituje ceo tekst.

To je potvrdilo i istraživanje Novosadske novinarske škole u okviru projekta "Fake news" koji za cilj ima da otkrije i razloži lažne vesti koje se pojavljuju u ovdašnjim medijima.

Prema njihovom zaključku, uprkos nepotpunim informacijama i neproverenim činjenicama, ovakvi tekstovi imaju svoju publiku upravo iz razloga što pobuđuju potpuno pogrešno osećanja. Sa jedne strane pružaju lažna uverenja i nadu o brzom izlečenju, postojanju leka koji je na dohvat ruke ili čak nade da je izlečenje moguće na potpuno banalne načine.

Na stranu loše informisanje, reč je o stvaranju lažne nade i narušavanja kvaliteta života zdravstveno ugroženih ljudi.

lek protiv raka u medijima.png Foto Novosadska novinarska škola: Bombastični naslovi i šokantna otkrića su česta u domaćim tabloidima

 

Istraživanje Novosadske novinarske škole obuhvatilo je najčitanije portale u Srbiji: Blic, Telegraf, Novosti i Kurir, no news blogova, medicinskih i sajtova za lečenje je nažalost mnogo više.

Takvi sajtovi su od navodnih naučnih publikacija napravili čitavu industriju ekskluzivnih vesti u kojima otkrivaju lek za neizlečive bolesti, diskredituju načine ishrane, namirnice, ali i kredibilne naučnike.

Činjenice su danas do te mere zamršene i zaglavljene u bezbroj interpretacija da se teško poveruje i samom lekaru.

Sećate se afere u kojoj se Nutela optužuje da su sastojci opasni po zdravlje dece? Informacije su potekle sa blogova običnih ljudi, dok su institucije u SAD-u tvrdile da to nije tačno i za to su priložili izveštaj. Upravo ovakvi, studijama nepotkovani slučajevi su podložni stvaranju mitova i kontroverzi u vezi sa hranom.

Jednostavno, ako ste u nedoumici, uvek pročitajte deklaraciju i odlučujte se za prirodne proizvode.

Potom, obavezno proverite ili obratite pažnju na to:

  • O kakvom istraživanju je reč, da li su ga podržale određene kompanije koje imaju udeo na tržištu?
  • Na koliko ljudi je sprovedena studija?
  • Da li su korištene životinje da se prikaže nešto što ima veze sa ljudima?

Da li ste ikada primetili da je baš na sva ova pitanja odgovor dao neki tekst u medijima? Teško.

Situacija je takva da oni koji pišu tekstove posvećene istraživanjima obično nisu stručni da protumače studije i obično se “uhvate” za jednu ekskluzivnu rečenicu koju interpretiraju tako da privoli klik na naslov.

Kredibilna istraživanja zbog ovoga u potpunosti gube smisao.

Sa druge strane, ni situacija u naučnim krugovima nije za svaku pohvalu.

Prema pisanju magazina Ekonomist (The Economist) poslednju deceniju obeležila je karijerna trka naučnika, što je za posledicu imalo površna i neupotrebljiva istraživanja.

U članku koji se bavi upravo time gde ide današnja nauka kada su u pitanju istraživanja, Ekonomist je došao do informacije da je u SAD-u samo šest od 53 istraživanja o kanceru moglo uopšte da se ponovi, dok je za studije o lekovima mogla tek četvrtina od ukupno 67 studija.

Naposletku, jedno je doći do određenog podatka i verovati u njega, ali ono što je još važnije jeste verifikacija tih podataka na dovoljnom broju ponovljenih studija.

Zbog toga, obratite pažnju da li je napomenuto to:

  • Na kolikom uzorku je nešto istestirano?
  • U kakvim okolnostima, prirodnim ili veštačkim?
  • Koliko dugo je nešto testirano?
  • Da li su rezultati konkretni, odnosno egzaktni ili se interpetiraju ili tumače.
  • Da li rezultate tumači lekar, naučnik ili popularna ličnost?

Nepravilno izveštavanje o eksperimentu koji nije ponovljen niti upotrebljen komercijalno doveo je do čuvene afere “fish-matto” , situaciji u kojoj su se javno raskrinkale istine o GMO proizvodima na prostoru SAD-a.

screenshot tomato and fish.png
Foto: Genetic Literacy Project - Kontroverzni paradajz sa ribljim genom

 

O čemu se radi?

Izvesna kalifornijska organizacija koja se bavi istraživanjem DNK biljaka (DNA Plant Technology) pre nekoliko godina izvela je eksperiment u kojem je u DNK semena paradajza ubrizgan gen ribe hladnih mora, koji joj zapravo pomaže da opstane u takvom okruženju.

Naučnicima je palo na pamet da tako nešto mogu da iskoriste i paradajz prilagode podnebljima u kojima nije uvek toplo. No, mediji su takvu vest preoblikovali u potpuno drugačiji kontekst i otvorili prostor za stvaranje kontroverzi.

Tako je značajan broj Amerikanaca bio ubeđen da ako je alergičan na ribu, da ne treba da jede paradajz jer je u njemu gen ribe koji mu produžava trajnost. I mit je ostao prisutan i nikada do kraja rasvetljen, godinama.

Sve do momenta kada je objavljena reklama u kojoj deca o GMO hrani govore u kontekstu pomenutog mita.

Inicijativa organizacije koja je reklamu osmislila, uprkos dobroj nameri da predstavi organsku hranu kao bolji izbor, propust je načinila koristeći ipak mit umesto proverenih činjenica.

To je pokrenulo talas negodovanja pojedinih naučnika.

Džo Švarc, doktor nauka, autor na sajtu Kancelarija za nauku i društvo (Office for Science and Society), koji se bavi raskrinkavanjem kontroverzi u nauci, iskoristio je priliku i skrenuo pažnju na istinu. A ta istina je dobila prostor na društvenim mrežama.

Riblji gen u paradajzu je bio samo deo EKSPERIMENTA, koji je isproban ali nikada nije postao sastavni semena paradajza u komercijalnoj prodaji.

Ovo je samo jedan od primera u kojem su naučnici uspeli da budu primećeni i dokažu da je lakše poverovati nego proveriti sve o čemu se piše.

Kult ličnosti, popularnost i javno zagovaranje pa i jaki marketinški budžeti imaju moć da ubede u “istinu”, zbog čega treba biti oprezan i informacije tražiti samo od kredibilnih izvora.

U suprotnom, opasno pisanje u medijima i zagovaranje određenih stavova u ishrani mogu opasno ugroziti ljudske živote i sam kvalitet življenja.

Šta možete da uradite da to sprečite?

Informišite se više o prirodnoj hrani, tradicionalnoj ishrani, jedite što manje prerađenu hranu. Jedite domaće, organsko, lokalno i provereno.

Informacije o zdravlju uzimajte sa rezervom. Na taj način se u potpunosti možete zaštititi od neproverenih, nepreciznih i krajnje lažnih informacija koje nefiltrirano kruže internetom.

Join now or Login to leave a comment

You might be interested in:

Are you a certification body? Join as company