This website or its third-party tools use cookies to collect data that helps us improve the website. If you want to know more, please refer to our Cookie Policy. By closing this banner, scrolling the page, clicking a link or continuing to browse otherwise, you agree to the use of cookies and our Privacy Policy. If you want to withdraw your consent, go to your settings.

Zašto je organska hrana skuplja?.jpg

Zašto su organski proizvodi skuplji?

published on 01 Jul 2016, in Organska hrana

Zašto je hrana koja je - domaća, lokalna i zdravstveno bezbednosna - skuplja? Ovo je pitanje koje će kod većine onih koji vode računa o kvalitetnoj ishrani izazvati nedoumicu. Vreme je da se na ovo pitanje da adekvatan odgovor.

Kao praksa, nauka, i sektor proizvodnje koji beleži neverovatan rast, organska poljoprivreda je nastala kao odgovor na sve veću upotrebu velikih količina veštačkih hemikalija u proizvodnji hrane. Širom planete, 40-ih godina 20. veka, veliki broj naučnika, agronoma i ekologa počeo je objavljivati naučne radove i ispitivanja, i predstavljati alternative konvencionalnoj proizvodnji hrane. Sve ovo je preraslo u Zelenu revoluciju - ono što danas znamo kao Pokret organske poljoprivrede.

Svi ti radovi i istraživanja ukazivali su na potrebu da se uspostavi novi ekološki prihvatljiv metod proizvodnje i da se postave principi koji će u fokus staviti suživot čoveka i prirode i poštovanje zakona prirode i zdravlja ljudi.

Ono što je organska proizvodnja preuzela od tradicionalne jeste potreba da se proizvede zdrav i ukusan proizvod. Ali dva atributa koja se vezuju za organsku hranu jesu: zdrava i skuplja. Može li nam upravo atribut zdrava odgovoriti na pitanje zašto je organska hrana skuplja?

Šta to određuje cenu organskog proizvoda?

Zabrana upotreba hemikalija zahteva veće učešće radne snage

Upotrebom hemikalija i veštačkih pesticida konvencionalna proizvodnja smanjuje troškove proizvodnje. Nasuprot tome, organski proizvođači moraju da uposle veću radnu snagu koja će ručno okopavati zemljište, i kositi korove. Više radne snage je posebno neophodno za negovanje zemljišta koje se mora očistiti od ostataka pesticida i đubriva pre nego što se započne proizvodnja. Da bi zaštitili i negovali proizvod, organski proizvođači mogu koristiti samo biološke preparate koji su opet mnogo skuplji, i isključivo organsko đubrivo. Sve to ukazuje na način kako se formira cena proizvodnje zdravstveno bezbednosne hrane.

Cena se formira u odnosu na ulaganja koja su potrebna da se dobije zdrav proizvod 

U konvencionalnoj proizvodnji je dozvoljena upotreba 390 aditiva, a neki od aditiva koji se mogu pronaći u prerađenoj hrani su direktno povezani sa pojavom određenih zdravstvenih problema. Većina zna da se pesticidi najviše zadržavaju na kori voća i povrća, ali oni mogu dopreti i u plod. Međutim, rezultati istraživanja američkog neprofitnog ekološkog udruženja EWG (Environmental Working Group) pokazuju da se ostaci pesticida ne mogu potpuno ukloniti ni temeljnim pranjem. Iz istog istraživanja saznajemo i to da jagode i jabuke spadaju u najzagađenije voće, a potom slede nektarine i breskve. Najzagađenije povrće je celer, spanać, paradajz, paprike, čeri paradajz i krastavac.  

Sa druge strane, sintetička đubriva i sredstva za zaštitu bilja i aditivi su zabranjeni u procesu organske proizvodnje, i organska hrana ne sadrži emulgatore, konzervanse, veštačke boje i arome, hormone, antibiotike i lekove. Aditivi i druga sredstva za zaštitu koja su dozvoljena su strogo definisani Pravilnikom o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i navedeni u Spisku dozvoljenih sredstava. 

Kada je u pitanju organsko stočarstvo, organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija ističe da trošak hranjenja životinja organskom hranom može biti dvostruko veći. Proizvođači koji se bave organskim stočarstvom moraju da ispune sve uslove u kojima će biti omogućen prirodan i zdrav uzgoj. 

Velika je potražnja, a prinosi su manji

Bez upotrebe pesticida i veštačkih hemikalija prinosi su niži, što je posebno izraženo u prvim godinama proizvodnje. Da bi se potpuno uspostavili prirodni procesi i odnosi na farmi, i da bi zemljište bilo spremno za proizvodnju organskog voća potrebno je da prođe tri godine. Dobar i kvalitetan proizvod se može proizvesti, ali će prihodi biti mnogo manji upravo zato što se ne koriste mineralna đubriva i druge hemikalije koje ubrzavaju i regulišu proces proizvodnje. Samim tim, uz napore koje ulaže, proizvođači moraju da pronađu adekvatnu računicu, jer su i organske farme manje parcele te se ne obrađuje velika površina zemljišta da bi i prihodi bili veći. Za razliku od velikih korporacija koje proizvode jednu kulturu na više desetina hektara, na organskim farmama se proizvodi i više kultura istovremeno. 

Ulaganje u znanje i edukaciju

Organski proizvođači ulažu i vreme i novac u nova znanja i tehnologije. Nasuprot mišljenjima mnogih, organska proizvodnja počiva na savremenim metodama proizvodnje i svaki proizvođač teži da ide u korak sa promenama. Pored toga što se sami proizvođači edukuju, oni ulažu i u edukaciju radnika i saradnika kako bi se dodatno unapredila organska poljoprivreda.  

Godišnja kontrola i sertifikacija je obavezna i predstavlja velik izdatak

Da bi proizvodnja bila kontrolisana od njive do trpeze, organski proizvođači moraju da poštuju određena pravila i sistem kontrole. Da bi jedan proizvod dobio nacionalni znak “organskog proizvoda”, kontrola zemljišta i proizvoda se vrši na svakih godinu dana - proverava se plodored, kvalitet semena, kontroliše se tlo, testira se zemljište na teške metale, i slično. Takođe, i pošto proizvođač dobije sertifikat, predstavnici sertifikacionih kuća mogu posetiti gazdinstvo ili farmu nenajavljeni kako bi izvršili kontrolu. Sa druge strane, i sama sertifikacija zahteva velika finansijska ulaganja, dok i sertifikat važi samo na period od godinu dana i mora se obnoviti svake godine.  

Organska proizvodnja svojim principima poštuje prirodnu biološku ravnotežu, a organski proizvođači su ti koji doprinose očuvanju prirode i biodiverziteta, i svojim primerom podstiču ljude na razmišljanje o načinu života. Cene organskih proizvoda ne formiraju se samo na osnovu troškova ulaganja u proces proizvodnje, već i na osnovu drugih faktora koji nisu uključeni u formiranje cene proizvoda koji su proizvedeni konvencionalno: 

  • Zaštita i očuvanje prirode 
  • Veći standardi i bolji uslovi za dobrobit životinja
  • Ruralni razvoj koji stvara uslove za zaposlenje
  • Smanjen rizik od bolesti jer zaposleni nisu izloženi štetnom dejstvu veštačkih materija 

Možda se sada može postaviti pitanje o ceni. Koliko vredi zdravo zemljište? Ili, koliko vredi nezagađena sredina i očuvana priroda?

Koliko vredi znanje o tome kako i gde je hrana koju jedemo proizvedena? 

Razlog popularnosti organski uzgajane hrane leži u činjenici da je ona zdravija, ali ono što se dobija kupovinom organskog proizvoda je i podsticanje lokalne proizvodnje i malih proizvođača, te se samim ti i smanjuje zagađenje atmosfere i doprinosi stvaranju boljih uslova za razvoj raznolikog biodiverziteta. Kada se kupuje organska hrana, ne kupuje se samo proizvod, i određen broj ljudi je spreman da plati tu cenu.  

Join now or Login to leave a comment

You might be interested in:

Are you a certification body? Join as company