This website or its third-party tools use cookies to collect data that helps us improve the website. If you want to know more, please refer to our Cookie Policy. By closing this banner, scrolling the page, clicking a link or continuing to browse otherwise, you agree to the use of cookies and our Privacy Policy. If you want to withdraw your consent, go to your settings.

cook-366875_1280.jpg

Velike mane istraživanja o zdravoj ishrani: kome da verujemo i kad?

published on 05 Dec 2019, in Zdrava ishrana

Saznajte gde se nalaze mane svih velikih istraživanja o načinima ishrane, zašto pak to nisu velika otkrića i kako da zaista tumačimo istraživanja kojim nas mediji svakodnevno zasipaju.

 

 

Kada čitate online magazine i različite portale posvećene lepoti zdravlje, nije vam strana činjenica da se skoro svake nedelje objavi po jedno veliko istraživanje o toj i toj dijeti. 

Trendovi u ishrani se menjaju češće i od godišnjih doba, a skoro uvek je povod neko “najnovije otkriće” ili “poslednje istraživanje” koje nešto potvrđuje ili opovrgava. 

Tako smo na određen period osudili masti, smatrajući ih glavnim krivcem i uzrokom naglog porasta srčanih problema. Time smo otvorili vrata ugljenim hidratima i šećeri su vladali dok se javnost ponovo nije osvestila i skrenula pažnju na gojaznost i dijabetes.

Činjenica je pak da su i masti i zdravi ugljeni hidrati bitan deo zdrave ishrane i svakodnevnih obroka, a da smo mi najčešče žrtve nepotpunih ili loše interpretiranih istraživanja. 

bread-1284438_1280.jpg

Ovo je ujedno i glava tema među nutricionistima u Sjedinjenim Američkim Državama gde su oscilacije u trendovima u ishrani ujedno i najizraženiji, a odakle svakojaka istraživanja najčešće i dolaze do ovdašnjih medija. 

Dr. David Ludvig je profesor u Harvardovoj školi javnog zdravlja i autor je jedne od najprodavanijih knjiga u SAD - Uvek gladni. Knjiga istražuje prehrambene okidače dijabetesa, gojaznosti i različitih metaboličkih poremećaja. 

Upravo u jednom od svojih istraživanja, Ludvig je skrenuo pažnju na manjkavosti svih istraživanja dijeta i to objavio u časopisu Američke medicinske asocijacije (JAMA). Ludvig se zajedno sa kolegama osvrnuo na problematične pristupe istraživanju ishrane i zbog čega loš pristup na kraju može samo produbiti konfuziju javnosti.  

U intervjuu za naučnu publikaciju Elemental, koja se nalazi na Mediumu stručnjaci i naučnici, a Ludvig pričao upravo o problematičnom pristupu koja praktikuju istraživanja o ishrani. 

"Već vidimo šta su istraživanja iz prošlosti uradila po pitanju većine dijeta. Sve ono u šta smo verovali da je neoborivo, sada je podložno preispitivanju. U svom istraživanju sam želeo da ukažem na uzroke i zbunjenost, ali i izazove koje zapravo prate prosečno istraživanje načina ishrane. U odnosu na neka druga polja istraživanja gde postoji uspostavljen način monitoringa koji obezbeđuje kvalitet rezultata, ovde je i dalje velika mogućnost dobijanja nepotpunih ili loših rezultata", navodi Ludvig. 

On kao primer navodi razlike između istraživanja efekata lekova i toga kako određena hrana utiče na naš organizam. 

Kada poredite istraživanja ishrane sa istraživanjem efekta lekova, šta vidite kao ključne razlike? Farmaceutske kompanije dobijaju velike količine novca jer su ti lekovi potencijalno vrlo profitabilni. Klinička istrživanja možda koštaju stotine miliona dolara ali je njima stalo da lek pokaže svoj potencijal kasnije izražen u milijardama. 

Ludvig skreće pažnju da su farmaceutske kompanije motivisanije da ta istraživanja urade temeljno i da na osnovu sakupljenih podataka mogu zaista da pruže prave odgovore. 

Kao posledica svega toga, tokom godina, kako bi podržali klinička istraživanja, u SAD-u su pokrenute organizacije koje ta istraživanja nadgledaju. Upravo oni su zaduženi da se sva ta istraživanja sprovode vrlo rigidno.

Kada se sve uporedi sa istraživanjima načina ishrane, istraživači na ovim poljima su znatno manje u mogućnosti da u svoje radove ulože milione i više zavise od preraspodela novca iz javnih grantova i fondova. Kako bi se i ova istraživanja sprovela adekvatno, novac i dalje igra veliku ulogu. Trenutno je situacija takva da se nutricionisti dovijaju štapom i kanapom kako bi sprovela makar neka istraživanja, zaključuje Ludvig. 

No, uprkos manjku novca, istraživanja na polju dijeta je mnogo teže sprovesti iz nekoliko prostih razloga, tvrde naučnici sa Harvarda: 

#1 Promeniti osobi način ishrane nije lako za učiniti. 

Način ishrane je potpuno individualna stvar koja zavisi od kulture, zajednice, zadovoljstva pa i vrednosti koje hrana nosi pojedinim osobama. 

#2 Kada jedete jednu vrstu hrane, ne jedete neku drugu

Što dovodi do toga da studija koja pokušava da dođe do zaključka kakvi su efekti 10 porcija voća i povrća to jednostavno ne može da sazna. 

Učesnici studije u tom slučaju jedu manje procesuiranu hranu jer su već siti od voća i povrća.  Naravno, to opet ne govori da li su benefiti došli od voća i povrća ili samo zato što su manje jeli neke druge stvari. 

#3 Probna nutritivna istraživanja mogu teško da zaključe kako se nečija ishrana menja. 

Ne možete izmeriti nivo količine određene supstance u krvi kako biste zadovoljili protokol ili dobili traženi rezultat.

Izazov leži u tome kako izmeriti opipljive rezultate, imati ih vredne na duže staze i kako tačno meriti stavke koje su toliko individualne i zavise od čoveka do čoveka. 

#4 Ljudi mogu da ne prate instrukcije tokom trajanje studije. 

U većini kliničkih istraživanja nema resursa koji bi ljudima obezbedio podršku koja nije monitoring od samo jednom mesečno. I onda uprkos tome, od ljudi se očekuje da naprave krucijalne promene u svom životu, potpuno sami. Istraživači tako ne mogu da znaju da li su se ljudi zaista pridržavali pravila potrebnih za studiju. 

Kako uprkos trenutnoj situaciji možemo verovati ovakvim istraživanjima? 

Novinarima koji se bave vestima iz medicine je potrebno više znanja i obuke kako bi izbegli pisanje o istraživanjima gde su greške toliko očigledne. 

diabetes-528678_640.jpg

Javnost ne želi da bude maltretirana novim istraživanjima svako malo. Jasno je da kredibilno istraživanje o dijebetesu i ishrani ima mali broj učesnika. A ako je kratko vreme za njegovo sprovođenje, ili ako promene nisu očigledne, jasno je i da će rezultati biti slabi. Ne treba o tome izveštavati kao o velikom otkriću. 

Istraživanja koja se tiču uticaja ishrane na organizam su i dalje preko potrebna i treba ulagati u njih znatno više. Kada se uzme u obzir da su gojaznost, dijabetes i kardiovaskularne bolesti sve prisutnije, jasno je da su ovakva istraživanja prioritet. 

Ljudima kojima preti amputacija nogu, otkazivanje bubrega ili infarkt bi svakako cenila podrobnije rezultate o tome kako im hrana može pomoći ili koja im pak odmaže. Na kraju dana, države više novca se potroše na tretiranje ovih bolesti kroz zdravstveno osiguranje umesto da novac usmere u istraživanja koja bi sprečila te bolesti i edukovala javnost pravilno. 

Potrebne su nam studije koje će nam dati odgovore jednom za svagda. Moramo izgraditi kapacitete koji će sprovoditi ovakva istraživanja, a koja neće morati da traže dodatna finansiranja, zaključuje Ludvig. 

Join now or Login to leave a comment

You might be interested in:

Are you a certification body? Join as company