This website or its third-party tools use cookies to collect data that helps us improve the website. If you want to know more, please refer to our Cookie Policy. By closing this banner, scrolling the page, clicking a link or continuing to browse otherwise, you agree to the use of cookies and our Privacy Policy. If you want to withdraw your consent, go to your settings.

vodena basta radin.jpg

Kako je akvaponija, vodena bašta na pogon ribe, postala popularan vid proizvodnje zdrave hrane?

published on 11 Jul 2018, in Organska bašta

Upoznajte porodicu Radin i njihovu akvaponsku baštu. Ovaj inovativni i ekološki način vodene proizvodnje hrane odavno je poznat u svetu. Porodica Radin proizvodi pretežno paradajz, a namera im je da plasiraju i druge proizvode dobijene akvaponijom.

 

Kada kažemo da je Srbija zemlja u kojoj je poljoprivreda primarna u proizvodnji hrane, u pravu smo. Nismo u pravu kada kažemo da je to jedini način proizvodnje hrane kojim se ovdašnji baštovani bave.

Govorimo o proizvodnjama koje ne samo što su čitavi mali eko sistemi nego i sistemi koji su samoodrživi, energetski efikasni, štedljivi i kako kažu, sa značajno uvećanim prinosima u odnosu na konvencionalnu zemljoradnju.

Akvaponija je vodena bašta koja radi na pogon ni manje ni više nego uz pomoć riba.

Još su Asteci 2.000 godine p.n.e pravili bašte u vidu splavova na jezerima i na taj način ih đubrili i čistili vodu. Kasnije su tu ideju razvili Kinezi, a današnji sistemi akvaponskih farmi potiču sa američkog poluostrva

Iako već dugo postoji, akvaponija je više bila hobi, ali uz okruženje kakav moderan svet donosi, sve češće je opcija kako proizvođača koje žele zdravu hranu za svoju porodicu, tako i onih koji na taj način vide svoj opstanak ili vid zarade.

Akvaponika, kao i hidroponika, uprkos tome što su ispravne po svim ekološkim principima i vrednostima, isključuju zemlju iz proizvodnje zbog čega ih institucije u Evropi ne prepoznaje kao organske. Samim tim njihovi proizvodi ne mogu biti sertifikovani kao organski ni u Srbiji.

aquaponics-diagram.jpg Foto: Inhabitat.com

 

Uprkos tome, potrošači prepoznaju važnost ekološki zdravih i nutritivno kvalitetnih proizvoda kakvi su i akvaponski i hidroponski. U Srbiji međutim, ovakvi proizvodi su tek od nedavno uzeli maha.

Trenutno jedini uspešni akvaponisti, porodica Radin, ima svoju vodenu baštu u selu Stapar kod Sombora. Na 160 kvadratnih metara velikih i malih sistema uspevaju da dobiju 6 tona paradajza i 200 kilograma ribe.

Srđan Radin, inicijator akvaponije u svom domaćinstvu našao je vremena da za OrganicNet ispriča nešto više o ovom interesantnom načinu proizvodnje hrane koji povezuje ribe, biljke, bakterije i vodu u jedan efikasan sistem koji ne podnosi nikakve hemikalije.

Kako biste u nekoliko rečenica objasnili kupcima šta je akvaponika?

Akvaponija je fantastična alternativa konvencionalnom baštovanstvu. Smatram da to može biti budućnost baštovanstva. Ukratko, akvaponija je zatvoren sistem kruženja azota, gde riba i biljke žive u jednoj istoj vodi koja se ne menja. Riba đubri biljku, a biljka filtrira vodu za ribu.

Akvaponija koristi 90% manje vode u odnosu na konvencionalan način uzgajanja useva, tako što se hranljive materije iz vode recikliraju u zatvorenom krugu i štede vodu. Jedina energija koja se troši je električna.

Odakle ideja da se bavite akvaponikom? Šta vas je privuklo?

Pre svega velika ljubav prema ekologiji, uzgoju riba, ali i urban život bez posedstva poljoprivrednog zemljišta. Želeo sam da za porodicu obezbedim sveže i zdravo povrće i ribu. To me je i navelo da upoznam čaroban svet mikroorganizama, biljaka i riba.

Ali kada bi to bio odgovor iz ugla bavljenja baštovanštvom, moram bih da kažem da me je akvaponika privukla jer me je u neku ruku konvencionalno baštovanstvo razočaralo. Nisam mogao da dobijem kvalitet povrća koji je bio nekada na salašima. Akvaponiku sam pronašao na internetu i evo već 6 godina je to svet koji me okružuje.

srdjan radin.jpg
Foto: Srđan Radin

Koliko je vremena potrebno kako biste savladali akvaponiku? U vašem slučaju to je 4 godine eksperimentisanja.

Moglo bi se reći da sam pionir na ovim prostorima u akvaponiji. Probio sam led za mnoge. Bilo mi je potrebno 4-5 godina, u proseku 12 sati dnevno izučavanja i računanja kako bih sada mogao reći da mogu da pravim male i velike projekte akvaponskih sistema za porodice ili za komercijalnu upotrebu. Takav jedan sistem može da se izgradi za 3 meseca. Ključ je u izbalansiranom proračunu koji nije proporcionalan.

Radi se o tome da ne postoji odnos količine biljaka i količine ribe. Postoji odnos količine unosa hrane na dnevnom nivou i veličine uzgojne površine određenih vrsta useva. Tu počinje prava zabava što se proračuna tiče.

Nažalost, mnogi olako ulaze u ovaj posao i oko 70% informacija na internetu o ovim sistemima su polovične i u mnogome netačne. A to se vidi na kraju. Velika je tajna da sve ono što možete videti okom čini svega 10%, a 90% ne možete da vidite, morate jednostavno da znate. Mnogi su ubeđeni u suprotno.

Možete li to da nam objasnite na konretnom primeru?

Evo recimo: Pumpa vuče vodu iz podzemnih tankova u leje za uzgoj u kojima zvono sifon vrši funkciju plime i oseke pod određenom količinom protoka vode. U jednom trenutku primećujete da biljke imaju nedostatak magnezijuma. Svaki agronom bi vam to rekao i savetovao da đubrite biljke magnezijumom. To i jeste slučaj, ali nije razlog i povod za dodatno đubrenje.

Pumpa na svom kraju ima sito koje se vremenom nakupi algama. Ako preventivno ne očistite, desiće se da se pumpi smanji snaga. To utiče na protok vode i sifon neće odreagovati pravilno. Biljke će satima da budu potopljene vodom pod uticajem sunca i blokiraće unos magnezijuma.

To morate da predvidite. To je čista praksa koju sam ja stekao u potpunosti. Takvih situacija je na stotine.

Šta je najpre potrebno savladati?

Akvaponik farmer mora da savlada osnovne pojmove agronomije, biologije i akvakulture (uzgoja ribe). Morate da znate da pratite nedostatke kod biljaka, riba i mikrobakterija koje se uspostavljaju u sistemu na početku.

Kako vidite prednosti akvaponije kada je u pitanju sam uzgoj i kasnije prinos?

U ovakvom sistemu raste šest puta više biljaka po kvadratnom metru u odnosu na konvencionalne načine uzgoja. Ono što se manje zna jeste da u akvaponiji biljke rastu bilo gde na planeti!

paradajz vodena basta.jpg
Foto: vodenabasta.rs - Akvaponski paradajz

 

Jednostavno u ovakvom sistemu nemate uklanjanje korova, biljke rastu dvostruko brže zbog prirodno uspostavljenog đubriva u vodi od ribe, gde na kraju dobijate dva proizvoda - ribe i biljku. Tako ste stvorili produktivni ekološki sistem koji čak i štedljivo koristi vodu.

Rekli ste da vas je konvencionalna poljoprivreda razočarala, kao i da ste uvideli da biljke u zemlji ne mogu da se izbore sa okruženjem. Kakvo okruženje biljkama daje akvaponika?

Biljke u akvaponskim sistemima, sa druge strane, žive u okruženju koje je bogato organskim materijama i mikroorganizmima što obezbeđuje samim biljkama savršene uslove za rast. Biljke su na taj način otporne i zdrave.

Evo na primer, voda iz akvaponije je čista humusna infuzija. Hranljive materije koje se nalaze u njoj su dostupne biljkama, a korenski sistem se lako formira u biološkim medijumima za uzgoj zbog svoje poroznosti.

Čitav čaroban svet mikro bakterija i mikro bakterioloških operacija se nalazi u sistemu akvaponije, bez kojih ona ne bi mogla da funkcioniše, što nije slučaj u konvencionalnim načinima uzgoja zbog prezasićenosti zemljišta sintetičkim đubrivima.

Ako u akvaponiji izuzmemo jednu kariku u lancu, ceo sistem se ruši i ne bi mogao dalje da funkcioniše pravilno. To ga čini jednim od najrigoroznijih načina proizvodnje useva i sigurno zaslužuje opravdano mesto u održivoj proizvodnji.

Sa tačke toga da se dobija prirodan i ekološki čist proizvod, akvaponika i hidroponika jesu organske. Ipak evropske regulative za organsku proizvodnju (IFOAM) ne priznaju mogućnost sertifikacije akvaponskih proizvoda jer zemlja kao važan činilac nije uključena. To je ujedno i razlog zašto naše sertifikacione kuće ne priznaju akvaponiku.

Kako vi ovo komentarišete?

Složićemo se da uzgoj u zemlji ne treba da bude jedina opcija. Zašto biljke moraju da rastu u zemlji? Zašto nije dovoljna analiza ploda na kraju? Ja lično neću da mi neko kaže da je nešto zdravo. Ja hoću da znam da li je zdravo. Ni jedan papir ne mora da garantuje da je proizvodnja bila moralna. Razlika je velika jer sa akvaponijom nema laži. Ne može da se proizvede nemoralno jer jednostavno neće funkcionisati.

Kada kažete da nema laži, na šta mislite?

Sa akvaponijom nema varanja jer ne možemo koristiti otrovne pesticide, u suprotnom bi oni pobili našu ribu. Ako poprskate biljke bilo kojom hemikalijom sa nosačem, biljka će to da ispusti kroz žile i da otpusti u vodu u kojoj živi riba. Sa druge strane, riba ne može da podnese nikakve hemikalije. To je veoma osetljiv organizam. Da ne spominjem bakterije. Bez riba i bakterija sistem staje a tako je i sa ubacivanjem hemikalija u vodu, što je još gora stvar.

Kako trenutno sistem u Srbiji prepoznaje akvaponiku i njene proizvode? Da li postoje potencijalni problemi s tim?

Proizvod deklarišem u redovnim institucijama kao običan gotov proizvod po pravilniku o proizvodnji male količine hrane I zakona o deklarisanju poljoprivrednih proizvoda.

Naš adut je prepoznatljiv ukus I kvalitet koji se oseti, što nutritivna analiza i sastav pokazuju.

jagode vodena basta.jpg
Foto: vodenabasta.rs - Akvaponske jagode

 Šta je vama u ovom momentu najveći problem? To što ne možete da sertifikujete proizvodnju? Komplikovanost u plasiranju proizvoda akvaponskog porekla ili nešto treće?

Jedini i nadamo se samo trenutni problem je što se nalazimo u maloj sredini gde se borimo da pristupimo tržištu koje će da prepozna naš proizvod. Čak ne mora ni da bude akcenat na to da su proizvodi iz akvaponije. Oni su jedinstveni po ukusu kvalitetni i atraktivni, samo smo jako mali da ga plasiramo na pravo mesto.

Naši aduti su velike količine kvalitetne hrane sa jeftinom proizvodnjom i može da se zaustavi na tome. Mnogo vremena treba da prođe da adut bude to što je on nastao iz akvaponije. Za to je potrebno da ljudi saznaju mnogo o ovom načinu uzgoja. Mnogi u svetu kada vide znak akvaponskog proizvoda žele da ga kupe jer znaju kako je nastao, da je veoma ukusan i kvalitetan. Ali najveći akcenat ostaje na tome da svako može da ima u svom domu takvu hranu bez problema sa zemljištem.

Sada već imate bogato iskustvo, iako ste skoro jedini u Srbiji koji se ovim bavi. Šta može poći po zlu? I kako reagovati?

Mnoge stvari mogu poći po zlu. Mnoge mogu i da se reše. Ali jedno je veoma teško. Ako sistem nije isprojektovan pravilno, ako nema pravog balansa i simbioze između biljaka, riba, količine vode i medija za uzgoj, teško možete tu grešku da ispravite. Morali biste ceo sistem da pravite ponovo. Klasični problemi oko regulacije pH (kiselost i alkalnost), protocima, nedostacima nekih mikro ili makro elemenata se mogu lako prevazići.

Bolesti ribe, pa i biljaka su retke u akvaponiji. Biljka sadrži sve mineralne i nemineralne hranljive elemente i aktivnost mikroorganizama da se bori protiv bolesti. Bolesti u akvaponiji nema jer se inače 90 odsto bolesti prenosi preko zemlje, a biljke u klasičnom tlu su često veoma bolesne i neotporne i ako se ne tretiraju na pravi način, daju male prinose i proizvode slabog ukusa.

Kako nabavljate opremu? Da li sisteme sami pravite?

Akvaponija koristi sve postojeće materijale, u pitanju su PVC materijali i metal. Ona je u suštini kombinacija postojeće hidroponije i akvakulture. Oko 90% materijala postoji za te namene, ali postoje i stvari koje je trebalo improvizovati.

Upravo stvari koje su u svetu prilagođene baš za akvaponiju, mi u Srbiji smo dosta sposobni da iskoristimo i nešto postojeće ako ne možemo da nabavimo odgovarajuće. To je prava igra sklapanja, materijalizacija informacija i praktičnih informacija sa interneta.

vodena basta.jpg Foto: Vodena bašta Radin

Nakon koliko vremena se može očekivati prvi i obimniji prinos?

Još jedna prednost od mnogih prednosti akvaponije. Kada ste uspostavili sistem, ono što je pokretač je veoma mala količina amonijaka koju unosite u vodu. Svega 2mg/L. To radite bez prisustva ribe i biljaka. Taj proces se naziva “cikliranje azota” i traje 3 nedelje.

U tom periodu se stvaraju prve mikrobakterije koje podižu amonijak, potom nitrit, pa nakon toga nitrat. Nitrat ili ukupan azot je pokretač akvaponije. Nakon tri nedelje, ako je sistem isprojektovan kako treba, amonijak i nitrit nestaju, ostaje ukupan organski azot u koncentraciji koja je potrebna vašim biljkama.

Pokrenuli ste točak. Ubacujete tačnu količinu bio mase riba i popunjavate uzgojnu površinu cvetastim i zeljastim biljakama i odmah imate punu snagu akvaponije. Nema čekanja jer akvaponija odmah daje rezultat

Šta se dešava potom? Ubacujete hranu za ribu, ona hranu absorbuje i nakon toga izlučuje u vidu amonijaka, jedan deo kroz škrge, jedan deo kroz izmet. Bakterije koje ste stvorili, a nalaze se u uzgojnoj površini, ruše amonijak i stvaraju azot. Baš kao i u prirodi.

Zbog toga biljke brzo rastu. Od momenta rasađivanja našeg paradajza do gotovih plodova prođe mesec i po dana što je fantastičan rezultat. Na 50 kvadrata uzgojne površine trenutno imamo 2 tone paradajza. Sve biljke mogu da se uzgajaju. Nema prepreke.

Šta je sve potrebno da u Srbiji zaživi ova vrsta uzgoja?

U Srbiji ovakve stvari teško prolaze, ali vremenski uslovi se menjaju i sve teže možemo da koristimo zemljište koje je prezasićeno sintetikom. Divljač i biljke su bolesni. Imate situaciju da su veliki pomori na ribnjacima i da 1/3 ribe ugine u uzgoju. Dolazi vreme kada će da bude 50% pomora a to znaju oni koji je uzgajaju.

Akvaponija je veliki potencijal. Možete praktično uzgajati velike količine useva i ribe na malim prostorima za celu porodicu. U 60m2 mogu da se hrane 4 porodice.Jednostavno, akvaponija je sjajna alternativa tradicionalnom baštovanstvu. I još mnogo više. Imate način.

 

Ako vas je akvaponika zainteresovala, imate priliku da lično Srđana pitate sve što vas zanima, a to možete tako ćete ostaviti komentar ispod teksta ili ako se pridružite Diskusijama na našem sajtu.

Join now or Login to leave a comment

You might be interested in:

Are you a certification body? Join as company