U konvencionalnoj poljoprivredi proizvođači smatraju da je zemljište obnovljiv resurs i koriste intenzivnu mehanizovanu obradu zemljišta i neadekvatne količine pesticida degradirajući i zagađujući ga do te mere da ono postaje neupotrebljivo.
Sistemi konzervacijske obrade
Pogodnost zemljišta za konzervacijsku obradu
Postupak sa biljnim ostacima
Plodored
Tipično za konvencionalnu poljoprivredu jeste obrada zemljiša u kojoj se primenjuje veliki broj pojedinačnih mera počevši od ljuštenja, osnovne obrade, predsetvne pripreme, setve i dr., tako da na kraju broj operacija nekad može da iznosi i do 15-25.
Osim što ovako veliki broj operacija zahteva mnogo vremena, ljudskog rada, energije i poskupljuje proizvodnju, ujedno ima veoma negativne posledice na zemljište usled velikog broja prohoda teškim mašinama koje dovode do sabijanja zemljišta i pogrošavanja njenih fizičkih, hemijskih i bioloških svojstava.
Iz svih gore navedenih razloga javila se potreba za pronalaženjem tzv. alternativnih sistema obrade zemljišta koji ne ugrožavaju dostignut nivo produktivnosti, odnosno ne dovode do smanjenja prinosa. Tako se krajem 60-ih i početkom 70-ih godina javlja termin konzervacijska obrada zemljišta.
Reč “konzervacijska” potiče od engleske reči „conservation“ što znači očuvanje, zaštita, a odnosi se na zaštitu zemljišta, pri čemu se to odnosi na zaštitu svih slojeva zemljišta sa organskom materijom, a ne samo površinskog sloja.
Ovde se ubrajaju svi sistemi koji smanjuju gubitke u hranivima i/ili vodi, zatim smanjuju eroziju i čuvaju zemljišnu strukturu. To su u suštini načini obrade zemljišta kojima se smanjuje dubina i broj operacija u tehnologiji proizvodnje.
Prema definiciji CTIC (Conservation Technology Information Center) u konzervacijski sistem obrade zemljišta može se uvrstiti svaki sistem obrade zemljišta koji obezbeđuje da najmanje 30% površine zemljišta bude pokriveno žetvenim ostacima nakon setve, što odgovara masi od 1121 kg/ha.
Suština konzervacijske obrade jeste da se plastica vrlo plitko prevrće ili se uopšte ne prevrće tako da biljni ostaci ostaju na, ili neposredno ispod površine zemljišta što dovodi do povećanja biološka aktivnosti.
Biljni ostaci na taj način predstavljaju zaštitini sloj od erozije zemljiišta i zaštitu od visokih temperatura.
Pored toga, ovi ostaci: smanjuju sabijanje, poboljšavaju strukturu zemljišta, pozitivno utiču na vodno-vazdušni režim, povećavaju mikrobiološku aktivnost a samim tim i sadržaj humusa.
Pogledajte razlike između konvencionalne i konzervacijske obrade zemljišta
Konvencionalna obrada
|
Konzervacijska obrada
|
Veliki broj operacija i prohoda
|
Smanjen broj operacija i prohoda
|
Skuplja obrada
|
Jeftinija obrada
|
Veliko gaženje zemljišta
|
Manje gaženje zemljišta
|
Jaka erozija vetrom i vodom
|
Smanjena erozija
|
Veliki utrošak mehanizacije i radne snage
|
Mali utrošak mehanizacije i radne snage
|
Dobra za sva zemljišta
|
Nije dobra za teška zemljišta
|
Pogodna za sve kulture
|
Ne pogoduje nekim kulturama
|
Dobro uništava korove
|
Korovi se slabo uništavaju
|
Manja upotreba herbicida
|
Velika upotreba herbicida
|
Bolje nicanje
|
Slabije nicanje (ne uvek)
|
Manji utrošak semena
|
Veći utrošak semena (ne uvek)
|
Sistemi konzervacijske obrade zemljišta
Koji konzervacijski sistem obrade zemljišta ćemo odabrati zavisi od klime, zemljišta, reljefa, vrste useva za koji se izvodi, vrste prethodnog useva, sistema đubrenja, sorte i dr.
Odabir je uslovljen velikim brojem činilaca što ima za posledicu različit uspeh na istom zemljištu iz godine u godinu. Pravilno izabran sistem obrade zemljišta je važan činilac koji u velikoj meri utiče na visinu prinosa gajenih useva. Zajedno sa sistemom đubrenja i odgovarajućim plodoredom obezbeđuje visoku efektivnost i najracionalnije korišćenje zemljišne plodnosti.
Ova obrada se zasniva na konceptu niskih inputa, ona mora biti pravovremena, odgovarajućeg intenziteta, treba da obezbedi konzervacijske efekte kako u smislu kontrole tako i u smislu smanjenja zbijenosti zemljišta.
Na osnovu specifičnosti koje su gore navedene, načinjena je klasifikacija sistema konzervacijske obrade zemljišta koja se može primeniti u organskoj poljoprivredi.
Sistemi konzervacijske obrade |
Podsistemi konzervacijske obrade |
Redukovana obrada (reduced tillage/minimum tillage) |
Plitka obrada oranjem
Oranje plugom bez plužne daske
Plitko razrivanje
Obrada u jednom pohodu
Obrada u stalne tragove
Obrada+setva
Setva+obrada
|
Periodična alternativna obrada |
Duboka/plitka obrada
Oranje/zaštitna obrada
Ad hoc obrada
|
Zaštitna obrada (mulch tillage) |
Obrada čizelom
Ljuštenje/podrezivanje
Obrada kombinovanim oruđima-
kultivatorima/multitilerima, robusne drljače
rotacioni kultivatori
|
Parcijalna obrada (Partial width tillage) |
Obrada u trake
Obrada u zoni setve i van zone setve
Razrivanje u/između redova
Obrada na humske
Obrada na leje
|
Direktna setva (No tillage)
|
Sistem čizel ulagača
Sistem nožastog ulagača
Sistem rotacionog ulaganja
Sistem motičastog ulagača
Pačja noga
Sistem razrezivanja
|
Redukovana/minimalna obrada bez prevtanja zemljišta
Prilikom primene redukovane obrade između 15 i 30 % površine pokriveno je biljnim ostacima (560-1120 kg/ha). U ovaj sistem spada plitka obrada, obrada u jednom prohodu, obrada i setva združeno i dr.
Plitka obrada zemljišta može se izvoditi teškim kultivatorima do dubine od 20 cm, razrivačima i tanjiračama.
Kod obrade u jednom prohodu primenjuju se razrivači ili mašine sa aktivnim radnim organima kao što su rotacione drljače, kombinovane sa raznim tipovima valjka. Kada se primenjuje setva u jednom prohodu, širina zahvata je 3, odnosno 6 metara.
Za redukovanu obradu mogu se primeniti sledeće kombinacije oruđa: kutivator + valjak, diskosno oruđe ili rotaciona/ oscilatorna mašina + valjak; tanjirača+ valjak, tanjirača+ kultivator+ valjak; tanjirača + kultivator+ valjak+ drljača (plevilica); razrivač + valjak, razrivač + diskosno oruđe, razrivač + rotaciona/ oscilatorna mašina+ valjak, razrivač+ diskosno oruđe+ kultivator + valjak; rotacione mašine+ valjci, oscilatorne mašine+ valjci; sve navedene varijante kombinovane se sejalicom.
Periodična alternativna obrada
Periodična alternativna obrada
Problem zaoravanja organskih đubriva i žetvenih ostataka u ovakvom sistemu obrade, može se delom rešiti povremenom obradom zemljišta sa prevrtanjem plastice, čime se osim poboljšanja fizičkog stanja zemljišta deluje i na suzbijanje višegodišnjih korova koji se javljaju kao limitirajući faktor primene ove obrade.
Zaštitna obrada
Pri ovoj obradi vrši se obrada cele površine, pokrivenost površine biljnim ostacima je veća od 30 % (>1120 kg/ha), najčešće su u upotrebi teži ili lakši kultivatori koji zemljište obrađuju bez prevrtanja do dubine od 20 cm, ili čizel plugovi koji rade do dubine od 30 cm.
Čizelom se zemljište obrađuje u jesen na dubinu 20-25 cm, pri čemu se zemljište ne prevrće, već ono ostaje neravno, grudvasto sa značajnom količinom biljnih ostataka. Setvi prethodi obrada bez prevrtanja takođe čizelom ili diskosnim plugom odnosno kombinovanim kultivatorima različite konstrukcije koji obezbeđuju rahljenje i podrezivanje zemljišta.
Prednost ove obrade ogleda se u smanjenju erozije vodom i vetrom zatim smanjenju evaporacije i usporavanju degradacionih procesa u zemljištu.
Obrada zemljišta čizel plugom od posebnog je značaja u višegodišnjim zasadima voćarskih kultura i vinograda.
Pored gore navedenih, kod parcijalne obrade može se koristiti kombinacija sledećih oruđa: razrivač+ diskosno oruđe, diskosno oruđe+ razrivač, razrivač+ diskosno oruđe+ valjak, razrivač + rotaciona mašina i dr.
Parcijalna obrada
Parcijalna obrada
Kod parcijalne obrade, zemljište se obrađuje do 1/3 površine. S obzirom da se prilikom primene ovog sistema neki deo obrađuje, a neki ne, neophodna su posebna oruđa za njeno izvođenje.
Opšta karakteristika svih oruđa za parcijalnu obradu zemljišta je primena raonih ili diskosnih nagrtača koji su položajem na ramu prilagođeni obradi pojasa u zoni setve ili van njega.
Parcijalna obrada se može izvesti kombinacijom sledećih oruđa: pojasna rotaciona mašina, pojasni kultivator, pojasno diskosno oruđe; pojasna rotaciona mašina + sejalica, pojasni kultivator+ sejalica, pojasno diskosno oruđe+ sejalica, raoni nagrtač, diskosni nagrtač, rotaciona mašina sa nagrtačima; raoni nagrtači + valjak, diskosni nagrtači + valjak, rotaciona mašina sa nagrtačima+ valjak.
Direktna setva (bez obrade zemljišta)
Direktna setva
Osnovni cilj direktne setve je da se isključi obrada zemljišta kao najteži i ujedno najskuplji zahvat u agrotehnici poljoprivrednih useva, a da se istovremeno u potpunosti sačuva humus i povoljna struktura zemljišta.U ovom sistemu obrađuje se samo zona setve u toku setve do širine od 5 cm dok se obrada zemljišta u potpunosti izostavlja.
Da bi se ovaj sistem mogao primeniti neophodno je da zemljište bude: lakšeg mehaničkog sastava, klimatski uslovi budu povoljni, povoljna reakcija useva na takvo gajenje, odgovarajuća mehanizacija, bolja organizacija zemljišne teritorije i dr. Samo oruđa (sejalice za direktnu setvu) koja poseduju nazubljene diskove koji u takvim uslovima, zajedno sa specijalnim ulagačima su sposobna da stave seme i da mu obezbede uslove za aktivan život. Sa ulaganjem semena uklanjaju se žetveni ostaci i rahli u zoni setve do 5 cm, sistemom diskova (otvarači brazde) ili korišćenjem crtala različite konstrukcije.
Prilikom primene sistema direktne setve, zemljište se povremeno mora duboko preorati kako bi se zaorali žetveni ostaci, a isto tako iskoristio produženi efekat duboke obrade.
Pogodnost zemljišta za konzervacijsku obradu
Kao što je već ranije spomenuto konzervacijski sistem se ne može primeniti na svim zemljištima. Kao ograničenja ističu se težak mehanički sastav, loša prirodna dreniranost zemljišta, nizak sadržaj lakopristupačnog fosfora i kalijuma, humusa, povremena pojava vodoleža, loš vodno-vazdnušni režim zemljišta, kao i zakorovljenost parcele višegodišnjim korovima.
Iz napred navedenog može se zaključiti da za konzervacijsku obradu više odgovaraju lakša, propusnija i plodnija zemljišta sa povoljnom klimom.
Nedostaci konzervacijske obrade zemljišta
Kao što svaki konvencionalni sistem ima svoje nedostatke tako je i kod ovih sistema.
Jedan od najvećih nedostataka jeste nepostojanje kvalitetnih oruđa, prvenstveno sejačica. Velika količina žetvenih ostataka može stvarati poteškoće prilikom obrade i setve što se ogleda u činjenici da je zemljište prekriveno ovim ostacima hladnije tako da se setva mora odložiti nekoliko dana. Takođe, na vlažnijim zemljištima žetveni ostaci onemogućavaju isušivanje što takođe može odgoditi obradu ili setvu.
- Konzervacijski sistemi se ne mogu primeniti na svim tipovima zemljišta.
Najpogodnija su zemljišta srednje teškog ili lakšeg mehaničkog sastava, propusnija i plodnija sa povoljnom klimom, dok su teška izuzetno nepovoljna. Takođe, kod ove obrade otežano je unošenje organskih đubriva kao i zaštita od korova i štetočina.
Postupak sa biljnim ostacima
Uspešnost i prednost konzervacijskih u odnosu na konvencionalne sisteme obrade u značajnoj meri zavisi od tretmana žetvenih ostataka.
Postupak sa biljnim ostacima
Zbog toga je veoma važno sitnjenje i ravnomerno raspoređivanje nadzemne biljne mase na površini zemljišta, jer u suprotnom može doći do gušenja razrivača, a i sejalica za direktnu setvu, što smanjuje učinak ovih oruđa.
Potrebno je usitniti najmanje 90% biljnih ostataka do dužine od 90mm što se najbolje može izvršiti sitnilicama na kombajnu. Dubina zaoravanja zavisi od sadržaja vlage.
Sve sisteme konzervacijske obrade zemlišta, potrebno je koristiti povezano sa plodoredom i odgovarajućim đubrenjem.
Plodored
Plodored ima niz prednosti kao što su: poboljšanje plodnosti i strukture zemljišta, smanjenje gubitka hraniva ispiranjem, sprečavanje pojave erozije, povećanje mikrobiološke aktivnosti, podsticanje mobilizacije hraniva iz nižih slojeva i dr.
Takođe, pravilno postavljenim plodoredom smanjuje se zakorovljenost i pojava bolesti i štetočina.
Đubrenje
Značaj pravilne primene đubriva u organskoj poljoprivredi je dvostruk: povećanje biološke aktivnosti i plodnosti zemljišta i istovremno obezbeđivanje biljaka svim neophodnim hranivima za pravilan rast i razvoj.
Plodnost zemljišta se održava i povećava odgovarajućim održavanjem odnosno obrađivanjem zemljišta, pravilnim plodoredom, primenom meliorativnih mera, kalcifikacijom, gajenjem useva koji povećavaju sadržaj azota u zemljištu kao što su leguminoze i unošenjem organskih đubriva kao što su stajnjak, kompost, zeleništno đubrivo i dr., kao i dozvoljenih mineralnih i mikrobioloških đubriva.
Sa druge strane pravilna ishrana biljaka postiže se detaljnom agrohemijskom analizom zemljiša, dobrim poznavanjem potreba gajenih kultura (svaka biljna vrsta ima različite zahteve u pogledu hraniva) i karakteristika različitih organskih đubriva i dužinu perioda njihove mineralizacije.
Suzbijanje korova
Smatra se da je glavni razlog što se konzervacijski sistemi sporije šire upravo suzbijanje korova, bolesti i štetočina.
Zbog drugačijih uslova koji vladaju, u zemljištu se javljaju karakteristične korovske vrste za ove sisteme kao što su: Sorghum halepense, Agropyrum repens, Daucus carota, Cirsium arvense, Taraxacum officinale, i dr.
Ukoliko je neka parcela jako zaražena otpornim korovima, a to se pogotovo odnosi na divlji sirak, tada je potrebno pre uvođenja konzervacisjkih sistema obrade njivu očistiti od ovih korova, što je moguće jedino integralnim merama borbe protiv korova.
Za uništvanje korova mogu se primeniti različite kombinacije međurednih kultivatora za „razbijanje“ korova sa rotirajućim zvezdastim motičicama čiji se ugao nagiba može regulisati, kao i samohodne sprave za plevljenje.
Kultivatori mogu imati različite dodatke kao što su vertikalne i horizontalne četke čija se prednost ogleda u tome što iščetkani korov ostaje na površini zemljišta i vrlo brzo se osuši. Pored kultivatora, u borbi protiv korova mogu se koristiti još drljače i valjci sa različitim priključcima ali samo u početnom stadijumu razvoja korova.
Ono što je interesantno jeste da se i postojeća mehanizacija uz malu adaptaciju može vrlo uspešno koristiti za uništavanje korova u organskoj proizvodnji. Tako na primer ukoliko se na spoljne motičice na međurednom kultivatoru montiraju tzv. pete (ponekad je dovoljno samo namotati parče žice), onda takve motičice bacaju 1-2 cm zemlje u sam red pokrivajući iznikli korov. Ako se to uradi 2-3 puta u pravo vreme, može se izbeći ručno okopavanje.
Pored navedenih oruđa, u suzbijanju korova se može primeniti solarizacija ili primena plamena koja može dati veoma dobre rezultate.
Da bi konzervacijski sistemi obrade zemljišta bili dugoročno održivi, neophodno ih je transformisati u prihvatljiv paket mera upravljanja resursima upotrebljavajući i druge agrotehničke mere koje moraju biti adekvatno prilagođene i kao takve činiti jednu zaokruženu celinu odnosno tehnologiju.