Utilizamos "cookies" para brindarte una mejor experiencia y es de gran importancia. Al utilizar nuestro sitio web, debes estar de acuerdo con nuestra política de cookies.

68c9a0f5f1e17f004b938d0ff012a18666f19415.jpeg

U organskoj poljoprivredi veliki značaj ima ekološko uređenje površina i farme, jer se na taj način obezbeđuje ekološki pristup kontroli bolesti, štetočina i korova.

Ekološko uređenje se zasniva na pravilnom izboru korisnih biljnih kultura i uređenju prostora čime se obezbeđuje stanište za prirodne neprijatelje štetočina i na taj način smanjuje potreba za primenom pesticida.

Tu se pre svega misli na eko koridore, raznolike cvetne zasade korisnih biljaka (žalfija, lavanda, bosiljak, kadifica, kim, komorač, korijander i dr.) i vodene površine.

Ono što su prirodni neprijatelji štetnih organizama za čoveka su korisni organizmi i oni mogu biti: korisni sisari, gmizavci, vodozemci, korisne ptice, gliste, korisni insekti, mikroorganizmi i korisne grinje.

Koje su glavne karateristike korisnih organizama? 

  • jednak životni vek kao kod predatora;
  • visok reproduktivni potencijal;
  • sposobnost da se hrane sa više vrsta i velikim brojem jedinki;
  • sposobnost da pronađu plen i kada je brojnost plena niska;
  • otpornost prema nepovoljnim životnim uslovima.

Korisni sisari, gmizavci, vodozemci i ptice

Slepi miševi

Postoje dve vrste slepih miševa od kojih je prva vrsta biljojed i uglavnom se hrani voćem, cvećem, nekatarom i polenom, dok je druga vrsta mesojed.

Slepi miš.jpg

Oni se  hrane insektima, sitnim sisarima, žabama, pticama, pa čak i ribama. Smatra se da u jednoj sezoni kolonija od 150 slepih miševa može da pojede 50 000 skakavaca, 38 000 gusenica, 19 000 stenica, 16 000 gundelja i još mnoge druge štetočine.

Slepi miševi najčešće love noću, koristeći se eholokacijom za određivanje mesta na kome se nalazi njihov plen.

Kroz nos ili usta oni proizvode piskavi zvuk visokog tona, a potom koriste svoje velike uši da uhvate odjek koji im se vraća. Na osnovu toga oni stvore sliku o okolini i zatim se velikom brzinom upućuju prema insektima u letu, čak i po mrklom mraku.

Jež

Jež je veoma korisna životinja jer tokom godine može da pojede i do 40 kg hrane koju najvećim delom čine insekti.

Prirodni neprijatelji štetočina - Jež.jpg

Pored insekata jež se hrani i glistama, gusenicama, jajima ptica i sitnijim puževima. Za privlačenje ježeva dovoljno je ostaviti gomilu lišća ili granja, ili ostaviti neku kutiju na zaklonjenom mestu, prekrivenu takođe lišćem ili granjem.

Ježevi vole tišinu, tako da ih bukom možete oterati.

Brojnost puževa je moguće smanjiti i pomoću žaba. Njihovu hranu pored puževa uglavnom čine insekti, među kojima dve trećine pripada štetočinama. Ukoliko ste u mogućnosti,  možete iskopati malu baru i u njoj zasaditi vodene biljke. Žabe će nastaniti baru i time će se brojnost puževa i insekata smanjiti.

Zmije

Zmije se mogu naći u blizini obradivih površina, naselja i u naseljima jer na takvim mestima postoji dovoljan izvor hrane za njih.

Prirodni neprijatelji štetočina - Zmije.jpg

Osnovna hrana velikom broju zmija jesu glodari, koji su za ljude potencijalno štetni i to iz razloga što oštećuju useve, uskladištene namirnice i mogu biti prenosioci raznih zaraza i bolesti.

Sa druge strane, zmije nisu štetne (sem u slučaju samoodbrane) i održavaju populaciju štetnih glodara na odgovarajućem nivou čime se smanjuje potreba za primenom hemijskih preparata za njihovo uništavanje.

Od gmizavaca, korisni su u ovom slučaju još gušteri jer preko 50% njihove hrane upravo čine štetni insekti. Oni najčešće love rano ujutru i hvataju razne insekte, crve i puževe golaće.

Ptice

Pored toga što mogu biti štetne jer raskopavaju biljke, jedu seme i voće, većina ptica je veoma korisna jer love velike količine štetnih insekata, gusenica, puževa i dr.

Prirodni neprijatelji štetočina: Ptice.jpg

Najkarakterističnije ptice koje se hrane insektima su:

Detlić koji ima jak kljun i veoma dugačak jezik u obliku strele koji mu omogućava da iz stabla i grana drveća izvlači najrazličitije insekte i larve crva;

Lasta jer na primer mlade laste mogu pojesti i do 600 muva dnevno;

Senica jer jedan par senica za ishranu svojih mladih dnevno sakupi 300-350 raznih gusenica;

Ružičasti čvorak prati jata skakavaca i dnevno može da pojede i do 200 njihovih larvi;

Tu su još i pčelarica, svračak, gačak, carić, kraljić, kos, brgljez i drozd. Ove ptice se mogu privući postavljanjem malih kućica na drveću.

Ptice grabljivice su veoma značajne u poljoprivredi jer mogu u velikoj meri da redukuju prisustvo štetnih glodara na oranicama.

Tu spadaju pre svega vetruška, mišari (jedan mišar tokom sezone  na oranicama pohvata oko 1000 jedinki miševa) i sove (u zavisnosti od vrste, sove se hrane krupnim insektima, kišnim glistama, glodarima, sitnim sistarima i sitnijim pticama).

Pošto je grabljivicama potreban dobar pregled nad okolinom, ukoliko nema mesta gde mogu sleteti, one se mogu privući postavljanjem visokih motki u obliku slova T.

Pored gore navedenih, u organskoj poljoprivredi su korisne još i ćurke i morke jer uništavaju krompirovu zlaticu, patke i guske koje se hrane puževima kao i kokoške koje se hrane rovcima.

Gliste

Osim što je prisustvo glista u zemljištu pokazatelj njegove plodnosti, one zauzimaju značajno mesto i kao prirodni neprijatelji štetočina.

Prirodni neprijatelji štetočina: Gliste.jpg

Gliste predstavljaju značajne prerađivače i razlagače organskih materija i otpada u kvalitetnu organsku materiju.

One godišnje unesu u zemljište preko 6 tona organske materije po 1 hekatru, a u šumama i preko 9 tona, takođe, svojim izmetom koji može da iznosi i od 40 do 100 tona po hektaru obogaćuju zemljište stvarajići hraniva koja su lako dostupna biljkama.

Gliste svojim prolaskom kroz zemljište doprinose njegovoj aeraciji, poboljošavaju prodiranje vode u dublje slojeve i smanjuju površinsko ispiranje, doprinose razvoju korena, kao i strukturi i stabilnosti zemljišnih agregata.  

Sa druge strane, hraneći se, one u svoj digestivni trakt unose i patogene koji prezimljavaju u lišću (kao na primer prouzrokovače čađave krastavosti) i na taj način ih uništavaju. One takođe, prenose entomopatogene nematode (valjkaste crve koji parazitiraju na inektima) roda Steirnema i entomopatogene gljive (uzročnici uginuća štetnih insekata) kao što je Beauveria bassiana, čime doprinose efikasnijem suzbijanju štetnih insekata.

Korisni insekti

Kao biološka mera borbe protiv štetnih organizama, korisni ineskti se dele na predatore i parazite.

U predatore se ubrajaju insekti koji svoju žrtvu ubijaju i njome se hrane.

U ovu grupu spadaju insekti iz reda: Dermaptera- kožokrilci, Ordhoptera- pravokrilci, Thysanoptera- tripsi, Hemiptera- stenice, Hymenoptera parazitne osice, Coleoptera- tvrdokrilaci, Neuroptera- mrežokrilci i Diptera- dvokrilci.

Od kožokrilaca kao predatora značajna je uholaža (Foricula auricularia L.) koja je istovremeno i štetočina i korisni insekat. 

Prirodni neprijatelji štetočina: Uholaža.jpg

Ona se hrani plodovima voća, naročito šljivom i kruškom ali samo ukoliko nema dovoljno životinjske hrane, a pored toga je veoma značajan predator lisnih vaši, smotavca, grinja i jaja drugih štetnih insekata u voćarstvu.

Iz reda pravokrilaca, najznačajniji predator je bogomoljka (Mantis religiosa).

Prirodni neprijatelji štetočina: Bogomoljka.jpg

Bogomoljke se hrane lisnim vašima, drugim insektima, koji su manji od njih, napadajući iz zasede i hvatajući plen prednjim parom nogu, a ponekad pojedu i pripadnike svoje vrste. U toku dana  jedna jedinka može da pojede od 20 do 30 mrežastih stenica (npr. kruške). Vole toplo vreme i aktivne su po danu, obično se susreću od juna do oktobra, a najčešće miruju na travnjacima ili lete.

Veliki broj insekata iz reda tripsa smatraju se štetočinama, zato što se hrane biljkama. Neke vrste tripsa se, međutim, hrane drugim insektima ili grinjama, sporama gljiva i smatraju se korisnim.

Iz reda stenica kao najznačajni predatori mogu se navesti prestavnici familija Nabidae (Nabis), Anthocoridae (Anthocoris i Orius sp.) i Reduviidaes.

Ove vrste se hrane voćnim grinjama, vašima, tripsima, buvama lista, jajima insekata i crvenim paucima. Smatra se da jedna stenica iz familije Nabidae može da isiše do 100 grinja, do 30 vaši ili pedesetak jaja insekata.

Od parazitnih osica kao predatora najveću značaj imaju Predatorna osa štitaste vaši (može da uništi do 90% parazitiranih u jesen), predatorna osa krvave vaši (može da uništi 70- 90% parazitiranih u jesen), predatorna osa lisnih vaši (uništi od 200 do 1000 vaši).

Bubamare

Bubamare se ubrajaju u grupu insekata koje su veoma korisni i značajni pogotovo u organskoj poljoprivredi, jer su prirodni neprijatelji velikog broja insekata, a posebno vaši i insekata koje se hrane biljnim sokovima.

Prirodni neprijatelji štetočina:Bubamara.jpg

One spadaju u red tvrdokrilaca i iako postoji veliki broj vrsta kao predatori su značajne dvotačkasta (Adalia bipunctata), sedmotačkasta (Coccinella septempunctata L.), desetotačkasta (Adalia decempunctata) i četrnaestotačkasta bubamara (Propylea quatuordecimpunctata).

One mogu da pojedu i do 50-60 vaši na dan, ali se hrane i grinjama, tripsima, belim leptirastim vašima, osama i dr. Uloga odraslih bubamara u smanjenju broja lisnih vaši naročito dolazi do izražaja u rano proleće i početkom jeseni, dok larvi u toku proleća i leta.

U red tvrdokrilaca kao predatora bitno je spomenuti predstavnike iz familije trčuljaka.

U Evropi je poznato oko 500 vrsta iz ove familije dok su kod kao predatori samo nekoliko njih značajni. Trčuljci se hrane različitim vrstama gusenica, žičnjacima i larvama gundelja. Žive u zemlji, ispod kamenja, u uginulom drveću, ispod kore drveta i na drugim skrivenim mestima.

Zlatooke pripadaju redu mrežokrilaca i mogu se naći u usevima i zasadima u organskoj poljoprivredi. Imaju specifičan izgled (nežno telo najčešće zeleno sa dugim mrežastim krilima) te se lako prepoznaju.

Kod nas su najčešće vrste Chrisoperla carnea Step. i Chrisopora perla. Odrasle jedinke se hrane nekatrom, polenom i mednom rosom, dok su larve značajni predatori lisnih vaši, tripsa, leptirastih vaši, grinja, kao i jaja leptira, tvrdokrilaca i grinja. U toku svog razvića jedna larva može da pojede do 500 biljnih vašiju, 500 jaja leptira ili 1200 jaja pregljeva.

Osolike muve pripadaju redu dvokrilaca i najznačajnije su iz ovog reda kao predatori štetočina. Prema spoljašnjem izgledu odnosno obojenosti liče na ose, ali imaju jedan par krila i zato pripadaju ovom redu.

Osolike muve.JPG

Odrasle jedinke se hrane nektarom i cvetnim prahom na livadami i gajenim cvetajućim biljkama i predstvaljaju dobre oprašivače. Ženke polažu jaja na biljke u blizini kolonija biljnih vaši, te se izrasle larve hrane biljnim vašima smanjujući njuhovu brojnost. Jedna larva može da pojede od 40 do 150 jedinki vaši, a njihov razvoj u odraslog insekta traje od 10 do 12 dana. Godišnje ženka polaže od 3 do 7 puta jaja.

Za razliku od predatora, koji ubijaju svoju žrtvu i hrane se njom, paraziti žive na račun drugih organizama i to živeći na njima (ektoparaziti) ili u njima (endoparaziti). Uglavnom se sreću u okviru redova Hymenoptera (parazitne osice) i Diptera (parazitne muve).

Iz reda muva kao paraziti larvi i leptira značajne su muve guseničarke. One podsećaju na kućnu muvu. Ženke polažu jaja ili već ispiljene larve na ili u domaćina, a nekad jaja polažu na hranu koju zajedno sa jajima pojede budući domaćin i tek po završetku razvića larvi domaćin ugine.   

Iz reda parazitnih osica značajne su vrste iz familije: Braconoidae (Ascogaster quadridentata, Apanteles glomeratus, A. parthetriae); Aphidiida (Aphidius ervi, Aphidius colemani), Aphelinidae (Encarsia barlesei, Encarsia formosa, Aphelinus sp.); Prospaltella (P. berlesi How); Trichogramatidae (Trichograma evanescens, T. cacoeciae, T. dendrolini, T. mayidis). One napadaju lisne vaši, leptiraste bele vaši, lisne minerve, podgrizajuće sovice, larve Lepidoptera, i dr.

Patogeni mikroorganizmi

Bakterije koje se koriste u kontroli štetočina, u najvećem broju pripadaju rodu Bacillus. One stvaraju spore koje su toksične za insekte kada se nađu u njihovim organizmima. Inficiranost na insektima se manifestuje gubitikom apetita, curenjem sluzi iz usta i anusa i diskoloracijom. Pored toga što se koriste kao bioinsekticidi, one se koriste kao biofungicidi i bioakaricidi.

Gljive proizvode spore koje klijaju kada dođu u kontakt sa kutikulom insekta i pod povoljnim uslovima spoljašnje sredine prodiru u njegovo telo. Tada hifa gljive brzo raste i puni telo insekta masom koja ga ubija. Gljive, takođe, mogu da proizvode i toksine. Napad gljiva se najčešće manifestuje mumificiranjem insekata ili ukrućivanjem istih usled rasta gljive. Gljive se takođe koriste za suzbijnje štetnih nematoda i gljiva. Najznačajnije gljive pripadaju vrsti Trichoderma.

Preparati na bazi virusa se takođe mogu upotrebljavati za suzbijanje štetočina. Nedostaci ovih preparata ogledaju se u sporom delovanju, uskom spektru delovanja, velikoj zavisnosti od klimatskih faktora, fotolabilnosti i kratkom delovanju.

Nematode dobijaju sve veći značaj u uništavanju štetnih organizama. U simbiozi sa bakterijama su smrtonosne za većinu štetnih insekata, bez štetnog uticaja na druge organizme. One osim na insektima parazitiraju i na rovcima i štetnim vrstama puževa.

Korisne grinje

Dok su neke vrlo štetne kao izazivači ili prenosioci raznih bolesti, ima i korisnih grinja koje napadaju štetne paukove, grinje, gljive i tripse u poljoprivredi, te se zbog toga uzgajaju u laboratorijima.

Jedne od značajnijih vrsta su predatorske grinje i to Amblyseius cucumeris i Phytoseiulus persimilis. Amblyseius cucumeris je rasprostranjena u prirodi u čitavom svetu. Ova vrsta se hrani jajima i larvama više vrsta štetnih insekata i grinja, ali su joj glavni plen larve tripsa (isisava njihov sadržaj). U nedostatku ovih štetočina hrani se i polenom. Aktivnost ove vrste u velikoj meri zavisi od temperature i relativne vlažnosti vazduha te im najviše odgovara vlažnost od 75%.

Phytoseiulus persimilis spada među najznačajnije predatorske grinje. Predatori su odrasle grinje i razvojni stadijum nimfe. Ženka ove vrste hrani se svim stadijumima štetnih grinja. U povoljnim uslovima (75% relativne vlažnosti vazduha i 20-30 oC) razmnožava  se duplo brže od svog plena, veoma je proždrljiva pa može da pojede 30 jaja, 24 mlada ili 7 odraslih grinja u jednom danu. Takođe, ova vrsta je i predator crvenog pauka.

Neophodno je stvoriti povoljnu sredinu za razmnožavanje korisnih organizama u vidu postavljanja eko koridora i kućica za insekte ili životinje.

Preterana obrada zemljišta i nekontrolisana upotrebe pesticida dovela je do narušavanja ekološke ravnoteže te se brojnost korisnih organizama smanjila, tako da se ne može uvek očekivati da oni bez našeg intervenisanja obezbede kontrolu štetnih vrsta.

explorar más:

¿Eres un organismo certificado? Unete como compañía