This website or its third-party tools use cookies to collect data that helps us improve the website. If you want to know more, please refer to our Cookie Policy. By closing this banner, scrolling the page, clicking a link or continuing to browse otherwise, you agree to the use of cookies and our Privacy Policy. If you want to withdraw your consent, go to your settings.

131c4662441a292bfd20860dcb57dd3c1212ce2b.jpeg

Jesenja setva i sadnja začinskog i lekovitog bilja

Published in Organic farming and gardening category

Začinsko i lekovito bilje u organskoj bašti ima višestruku ulogu: mirisima i supstancama koje luče nadzemni i korenski delovi, biljke privlače korisne insekte koji pospešuju oplodnju, stimulišu rast i razviće povrća, poboljšavaju kvalitet plodova utičući na ukus i miris i ono što se izdvaja kao najznačajnije u bio baštama, štite gajene biljke od raznih bolesti i teraju štetočine.

Kamilica

Kamilica podnosi monokulturu i na istom zemljištu može da se gaji dve-tri godine zaredom, što se i preporučuje, jer je setva u pojedinim godinama zbog vremenskih uslova rizična i nesigurna. Zbog toga se primenjuje sistem „zalivađivanja“ koji podrazumeva da se preostali cvetovi posle berbe ostave da dozru i ne beru se, već se parcela na kojoj se nalazi usev jednom ili dva puta podrlja. Na taj način radni organi drljače omlate seme i rasture i pomešaju ga sa zemljom. Nakon izvođenja navedene operacije parcelu je neophodno zaliti, naročito zbog toga što se jesenja setva obavlja u avgustu - septembru, kada često nema dovoljno padavina.

Zemljište za setvu kamilice priprema se tokom leta, odmah nakon skidanja prethodnog useva, naročito u krajevima gde nema dovoljno atmosferskih padavina. Najpre je potrebno izvršiti oranje parcele, koje se na slatinama izvodi na 10-15cm a na normalnim zemljištima dubina treba da je 25-30cm. Nakon oranja, površinski sloj zemljišta potrebno je usitniti primenom mašina za predsetvenu obradu.

Za kamilicu su najbolja neutralna do slabo alkalna zemljišta, a uspeva i na siromašnim i zaslanjenim površinama.

Jesenja setva obavlja se od kraja avgusta do polovine septembra, gusto (omaške) ili u redove (žitnom sejalicom) na razmak između redova 10-15cm i to po površini zemljišta, te je zbog toga nakon setve obavezno izvršiti operaciju valjanja kako bi seme prionulo uz zemlju i kako ga ne bi razneo vetar. Setva se obavlja po mirnom vremenu i na naveden način, jer ukoliko se seme inkorporira sa zemljom neće klijati zbog toga što klija isključivo na svetlu. Takođe, seme se pre setve pomeša sa sitnim peskom u odnosu 1:3. U našim uslovima jesenja setva je sigurnija i bolja od prolećne i seme u uslovima dovoljne vlažnosti niče za 8-10 dana, a mlade biljke do zime ojačaju i prezime.

Žalfija

Žalfija uspeva na svim tipovima zemljišta a uspešno se gaji i na najsiromašnijem ukoliko nije zabareno, i peskovitom, ali najbolje rezultate daje na zemljištima sa dosta hraniva koja su rastresita i propustljiva, gde se dobija visok prinos mase. Na slabim zemljištima preporučuje se đubrenje stajnjakom u količini 20-30 t/ha.

Višegodišnja je biljka, što znači da na jednoj parceli ostaje nekoliko godina (10 i više) i ne gaji se u plodoredu. Zbog toga se obradi i pripremi zemljišta za njenu proizvodnju posvećuje posebna pažnja, a sa obradom se kreće krajem leta kada se vrši oranje na najmanje 40cm. Nakon oranja, neposredno pre setve/sadnje potrebno je izvršiti predsetveno usitnjavanje površinskog sloja, a po potrebi može se izvršiti još jedno pliće oranje, ukoliko je parcela jako zakorovljena.

Žalfija se u jesenjem periodu proizvodi direktnom setvom semena i sadnjom rasada. Setva semena obavlja se u novembru i decembru, ručno ili sejalicama. Rastojanje između redova treba da bude 50-60cm a u redu 30-40cm. Setva semena za proizvodnju rasada vrši se u hladne leje u aprilu i maju gde se seje u redove na rastojanje 10-20cm i nakon setve seme se pokriva jer brže proklija u mraku nego na svetlu. Rasađivanje se vrši u oktobru kada je biljka visine 15-20cm na rastojanje je 70x40 – 50cm.

U organskoj proizvodnji žalfiju je dobro gajiti uz voće, jagode i pasulj. Odbija puževe i kupusara.

Nana (Menta)

Mentu je najbolje saditi na zemljištima gde su prethodno gajena strna žita (pšenica, ječam i ovas) jer je žetva navedenih žitarica rano – u junu i julu mesecu, i ima dovoljno vremena da proizvođač pripremi zemljište za sadnju. Parcelu je potrebno poorati na dubinu 20-30cm a zatim usitniti tanjiračom. Menti pogoduju humusna, strukturna, rastresita zemljišta.

Jesenja sadnja reznica podzemnog stabla – stolona obavlja se u oktobru i novembru a može i u decembru, pri čemu je najbolje saditi stolone stare godinu dana, jer su najkvalitetniji. Sadnice je pre sadnje potrebno pripremiti, očistiti od zemlje i ostatka nadzemnih delova.

Menta se sadi na međurednom rastojanju 50-70cm, razmak u redu je 30cm a dubina setve 10-14cm, sadilicom ili ručno. Sadnja se obavlja u otvorene brazde koje se otvaraju plugom neposredno pre sadnje, kako bi se sačuvalo što više valge. Za 1ha potrebno je 1500kg stolona.

U organskoj poljoprivredi preporučuje se sadnja nane pored kupusnjača jer odbija leptira kupusara, takođe i lisne vaši.

Timijan (Majkina dušica)

Timijan je višegodišnja biljka i zbog toga ne ulazi u redovan plodored a na istoj parceli može se uzgajati tek posle 3-4 godine. Najpogodnija zemljišta za uzgoj su laka, rastresita, sa većim sadržajem kreča. Voli sunčane položaje ali ne i suvišnu vlagu.

Bitan faktor kod odabira parcele za gajenje timijana je zakorovljenost, jer timijan ne zagušuje korove, te korovi a naročito višegodišnji predstavljaju ograničavajući faktor koji u znatnoj meri utiče na uzgoj.

Timijan se u jesenjem periodu proizvodi deljenjem busena, direktnom setvom semena i rasadom iz toplih ili hladnih leja. Deljenje busena je vegetativni način razmnožavanja koji se retko primenjuje jer nije ekonomski opravdan. Direktna setva semena obavlja se u jesen na rastojanje 30-40cm a potrebna količina semena po m2 je 0,5-0,6g. Ukoliko se proizvođač odluči na sadnju rasada iz topli leja, seme se u leje seje već u februaru i martu, zatim se pikira i pikiran rasad se ostavlja do jeseni. Proizvodnja rasada u hladnim lejama je najrašireniji način. Setva se obavlja u maju na rastojanje 25-30cm i dubinu 0,5cm, pri čemu je potrebno 0,8-1g/m2 semena, a sadnja se vrši u oktobru i novembru. Rastojanje prilikom rasađivanja iznosi 40-50cm između redova i 20-30cm u redu.

Kao bio biljka, timijan odbija leptira kupusara i puževe.

Buvač (Buhač)

Buvač nema velikih zahteva prema zemljištu na kome će biti gajen. Uspeva na slabijim, suvim i krečim terenima, ali ipak najbolje prinose daje na plodnom i rastresitom zemljištu. Višegodišnja je biljka što znači da se ne gaji u plodoredu, a usev je najbolje zasnovati na mestima gde su bile gajene obilno đubrene kulture. Na istom mestu se može gajiti i do 8 godina, nakon čega na toj parceli treba gajiti neku drugu biljnu vrstu. Zemljište je pre jesenje sadnje poželjno đubriti sa 30-35t/ha stajnjaka, zatim poorati, nakon čega sledi predsetvena priprema a zatim sadnja.

Proizvodi se generativno – sadnjom rasada, i vegetativno – deljenjem busena. Za proizvodnju rasada setva se obavlja u aprilu i maju u hladnim lejama na međuredni razmak 30-40cm i dubinu 1cm. Seme je potrebno redovno zalivati, kako bi nakon 2-3 nedelje niklo. U septembru se dobija zdrav, kvalitetan, dobro razvijen rasad pogodan za sadnju na stalno mesto.

Deljenje busena obavlja se iz starijih zasada (3-4 godine) u periodu mirovanja, kada se busenovi izoravaju i dele na više delova i svaki treba da ima najmanje 2 vegetativna pupoljka – okca. Rasađuje se na razmak između redova 40-70cm a u redu 20-40cm.

Gajenje buvača u organskoj poljoprivredi posebno se preporučuje, jer se od njega prave mnogi korisni pesticidi sa izuzetno efikasnim delovanjem. U bio bašti odbija lisne vaši, a među organskim proizvođačima najpoznatiji je po tome što se koristi za suzbijanje najznačajnije štetočine krompira – krompirove zlatice.

 

Explore futher:

Are you a certification body? Join as company